U okviru našeg rada o poznatim fojničkim učenjacima i alimima, danas smo posjetili selo Oglavak kod Fojnice kako bi fotografisali nišane dr. Šaćira Sikirića i njegove supruge Ašida-hanume koji se nalaze na mezarju Pločnik.

Šaćir Sikirić rođen je na Oglavku kod Fojnice 1893. Završio je mekteb, ruždiju, Gazi Husrev-begovu medresu i Šerijatsku sudačku školu. Kao stipendista Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu školovanje nastavlja u Mađarskoj. Studij orijentalne filologije završio je u Budimpešti. U Budimpešti je odbranio i doktorsku disertaciju iz oblasti tesavvufa (1918). Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu nalazio se od njegovog osnivanja. Predavao je arapski jezik i književnost i perzijski jezik i književnost.

Šaćir Sikirić bavio se pitanjima kulturne baštine Bosne i Hercegovine, orijentalnim jezicima i književnostima. Uže područje njegovog naučnog interesa bila su djela klasičnih perzijskih pjesnika. Učestvovao je na Prvom svjetskom kongresu iranista u Teheranu 1966., a po povratku iz Irana je iste godine preselio na Bolji svijet i ukopan je na mezarju Pločnik.

O doktoru Šaćiru i njegovom djelu ćemo u narednom periodu napisati opsežniji tekst, a za današnji tekst ćemo predstaviti jednu bitnu komponentu njegove biografije za koju vjerujemo da će brojni Fojničani prvi put čuti.
Naime, dr. Šaćir i Ašida-hanuma su imali tri kćerke Adilu, Nadžiju i Maksumu i sve tri su završile visoke škole.
Za kćerku Adilu smo uspjeli saznati da je završila Farmaceutski fakultet, a nadamo se da ćemo u narednom periodu doći do još podataka čime bi upotpunili ovaj tekst.

Druga kćerka dr. Šaćira je dr. Nadžija “Nađa” Gajić-Sikirić. Rođena je 13. aprila 1927. godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, gdje je završila medicinski fakultet i 30 godina se bavila pedijatrijskom hirurgijom. Imigrirala je u Sjedinjene Američke Države 1996. godine, a od 1999. živila je u Rochesteru. Njen zanimljiv život je prikazan u autobiografiji “Sjećanja iz Bosne”, a između ostalih djela, napisala je i knjigu “Oglavak”. Nadžija je preminula 15. jula 2018. godine u 91. godini života. Njena urna sa pepelom je pohranjena na groblju Bare.
Iza nje su ostali sinovi Nedžad Rešidbegović i Ognjen Gajić; snahe, Amra i Vladana; četvero unučadi, Dino, Neven, Srđan i Mladen; i jedna praunuka Lejla.

Interesantno je da su oba njena sina veoma uspješna. Nedžad Rešidbegović, diplomant ETF-a, je bio dugogodišnji direktor BH Telecoma.

Sin Ognjen Gajić je ljekar intenzivne njege, pulmolog, univerzitetski profesor i bivši muzičar. On je poznat kao član originalne postave sarajevske rock grupe Zabranjeno pušenje tokom 1980-ih. Trenutno radi kao klinički informatičar i specijalista za intenzivnu njegu na Odjeljenju za plućnu medicinu na Mayo Clinic u Rochesteru, Minnesota, Sjedinjene Američke Države, i kao profesor medicine na Mayo Clinic College of Medicine.

Treća kćerka dr. Šaćira je Maksuma koja rođena 1930. godine. Maksuma je završila Veterinarski fakultet, a doktorirala je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 1962. godine.

Maksuma Denac je zajedno sa svojim sinom dr. Miranom Dencem 2013. i 2014. godine poklonila Bošnjačkom institutu vrijedne predmete iz familija Sikirić i Kasumagić, koji su uvršteni u Etnološku zbirku Bošnjačkog instituta. Među njima su tekstilni predmeti (kerani i vezeni miljei, vezene salvete i jastučnice), predmeti od metala (meterizi, pribor za kahvu, sahani, ćase), perzijski ćilim i akvarel Ismeta Rizvića.

Maksuma Denac je na Bolji svijet preselila 14. 7. 2022. godine i ukopana je na mezarju Pločnik.

Njezin sin Miran Denac je bivši izvršni direktor Plive, više od devet godina radi u Tevi, jednoj od najvećih svjetskih farmaceutskih kompanija, živi u Njemačkoj i trenutno obnaša funkciju starijeg potpredsjednika za tržišta Srednje i Zapadne Evrope.