Gorivo u našoj zemlji sve je skuplje, a s njim i troškovi života građana. Rezervoar od 50 litara već je skuplji za više od 15 maraka nego početkom mjeseca, a novi udar tek bi mogao uslijediti.
Jer, kada poskupi nafta, ne poskupljuje samo vožnja – rastu troškovi transporta, proizvodnje i hrane. Iskustvo govori da se dominoefekat rasta cijena gotovo nikada ne vrati na prethodni nivo. Dok svjetsko tržište diktira cijene, pitanje je šta domaće institucije mogu učiniti.
Cijena nafte raste, a građani trpe višestruki ekonomski udar. Rezultat je to globalnog poremećaja na tržištu te geopolitičkih napetosti na Bliskom Istoku.
Na terenu, u konačnici, punjenje prosječnog rezervoara od 50 litara dizela košta 187 maraka, što je za 15,5 maraka više nego na početku mjeseca, piše FTV.
Amer Jerlagić, nekadašnji direktor Elektroprivrede Bosne i Hercegovine i stručnjak za energetiku, upozorava da bi cijene mogle dodatno rasti ukoliko se problemi sa snabdijevanjem na svjetskom tržištu prodube.
– Ako se nastave problemi s Hormuškim moreuzom i ako kojim slučajem cijena nafte po barelu probije 110 dolara i ode prema 120 ili 130 dolara po barelu, onda možemo očekivati da ove prodajne cijene nafte budu više od četiri KM po litru – upozorava on.
Dodatni problem predstavlja činjenica da naša zemlja nema velike strateške zalihe naftnih derivata. To, osim kontinuiranog rasta cijena, otvara i pitanje koliko je naša zemlja zapravo spremna za nove valove poskupljenja nafte na svjetskom tržištu.
– Naftne rezerve u Bosni i Hercegovini svode se na ono što imamo u cisternama, kamionima koji idu ka benzinskim pumpama – kaže Jerlagić.
No, gorivo je tek početak problema. Predstavnici naftnog sektora ukazuju na dugogodišnju problematiku blokirane marže, izostanak državne intervencije te rast budžetskih prihoda od PDV-a.
Milenko Bošković, predsjednik Udruženja prometnika naftnih derivata Privredne komore Federacije Bosne i Hercegovine, ističe kako su druge zemlje u regiji intervenirale u poreznu strukturu kako bi ublažile rast cijena.
– Sve zemlje u regiji intervenirale su u svoju poreznu strukturu. Hrvatska je intervenirala kroz trošarine, a dio koji ide prema Evropskoj uniji naplaćuju, pa se izjednačila cijena u Hrvatskoj, dok je kod nas 30 posto veća.
Sve zemlje su intervenirale. Kod nas je PDV porastao 20 feninga u odnosu na planirani u budžetu – naglašava Bošković.
I sve to dok u razvijenim zemljama Evropske unije prosječno kućanstvo troši do 15 posto dohotka na hranu, dok u našoj zemlji situacija ostaje obrnuta. Za hranu, režije, stan i gorivo građani izdvajaju i do 70 do 80 posto dohotka.
Melika Husić-Mehmedović, profesorica na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, objašnjava kako se rast cijena goriva prelijeva i na druge proizvode i usluge.
– Jednom podignuta cijena vrlo se rijetko vraća na prethodni nivo. Kada gorivo pojeftini, ostale namirnice ostaju jednako visoke.
U strukturi indeksa potrošačkih cijena postoji mala razlika u odnosu na prethodnu godinu: smanjen je udio hrane, a povećan udio energenata i prijevoza, što je direktna posljedica rasta cijena goriva – ističe Husić-Mehmedović.
Svjetskom cijenom nafte, kao ni inflacijom, naša zemlja, istina, ne može upravljati. Ali ono što može, ukazali su nam iz energetskog sektora, jeste odlučivati koliko je spremna, kakve rezerve ima i kakve mehanizme zaštite građana može aktivirati.
Za sada ostaje otvoreno pitanje hoće li institucije reagirati prije nego što eventualna nova kriza pokuca na vrata građana.
Faktor.ba
Vijesti iz Fojnice i okoline