Vijesti iz Fojnice i okoline
U Fojnici živi 65-godišnji Ramo Bejzić, učitelj u penziji, koji se po mnogo čemu razlikuje od svoje generacije.
Puca od zdravlja
Za sebe kaže da puca od zdravlja i nevjerovatno je vitalan, pa i sada u sedmoj deceniji bez problema može raditi sklekove na jednoj ruci.
– Sad je teže nego kad sam bio mlađi, kad sam se bavio fudbalom, jer ipak imam više od 100 kilograma. Ali, opet uspijeva i, evo, sad ću vam pokazati – kazao je Bejzić te se bacio na pod dvorišta svoje kuće i napravio nekoliko sklekova dok ga nismo zaustavili kazavši da mu vjerujemo.
Bejzić ima još jedan talent koji ima svega jedan posto svjetske populacije, a to je jednako korištenje objema rukama, to jest on je ambidekster. Čak i među malom populacijom onih koji upotrebljavaju obje ruke, tek nekolicina može s podjednakom lakoćom pisati s obje, a Bejzić u tome uspijeva bez problema.
– Kad sam krenuo u školu, ispostavilo se da sam ljevak, što je u ono vrijeme bilo nepoželjno. Zbog toga me učitelj svaki put kažnjavao kad bi vidio da pišem lijevom rukom, pa sam morao uvježbati i desnu ruku. Kasnije, na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu, profesor psihologije otkrio je da imam takozvane dvije pažnje, odnosno da mogu istovremeno pisati s obje ruke isti tekst i razgovarati, što je opet rijetkost – objašnjava Bejzić.
Da bi nam dokazao svoj talent, za čitaoce je napisao „Pozdrav Dnevnom avazu, sevdalija Ramo Bejzić 14. 08. 2018.“
Supruga mu je, kaže, umrla, a četvero djece krenulo je svojim putevima, pa sada živi sam. Bejzić je rođen kod Maglaja, a u Fojnicu je došao 1977.
Penziju je zaradio radeći 41 godinu i jedan mjesec, nikad nije bio na bolovanju nijedan dan.
– Izveo sam na put deset generacija učenika, danas ih ima doktora, inžinjera, profesora, šumara… Učitelji nikad ne znaju s kim se suočavaju, niti kakve će plodove kasnije imati – kaže on.
Bejzić skuplja ljekobilje i pravi sebi čajeve, kao i prijateljima. Voli sevdalinke i slušati i pjevati, pa je za svoju dušu snimio tri CD-a.
Nagrada za pjevanje
– Sevdalinku volim od kad znam za sebe, pjevao sam u vojsci na odsluženju vojnog roka, gdje sam bio vozač. Prvu nagradu za to dobio sam kao student na „Studentskom ljetu“ u Maglaju. Pjevao sam i pjevam s brojnim pjevačima, gostovao po televizijama i radiostanicama. A kad je dobro društvo, volim zapjevati za svoju dušu – kaže Bejzić.
Daruju krv
Bejzić je i redovni davalac krvi, jer, kako kaže, svjestan je koliko je važno pomoći bolesnima.
– Krv sam davao 26 puta, a to je kod nas već postalo porodična tradicija. Brat Zijad krv je dao 40 puta, a Asim čak 60 puta – kaže Bejzić.
(avaz.ba)
