Uvijek su znatiželju ljudi budili nadgrobni spomenici usamljeni i izolovani od ostatka svijeta. Posebno, ako se na nekom, od civilizacije udaljenom mjestu, nalazi samo jedan grob ili mezar.
Takva mjesta su uvijek imala neku svoju priču koja vremenom postane i legenda…
Na lokalitetu Vladića Vrh se nalazi takav jedan mezar. Usamljen i ograđen se nalazi odmah pored puta koji dalje vodi prema selima Dragačići i Vladići. Mezar je danas ograđen zelenom željeznom ogradom zahvaljujući Edinu Ahmeljiću iz sela Vladići.
Edin nam je kazao da je mezar prije bio ograđen drvenom ogradom, ali su neodgovorni izletnici odvaljivali tu ogradu i koristili je za loženje vatre.
U daljnjem razgovoru, Edin kaže da su stari ljudi iz sela Vladići pričali da je tu ukopan neki putnik namjernik koji je prolazio kroz naša mjesta. Ljudi su isto govorili, kaže nam Edin, da je mezar star između 200 i 250 godina.
Uglavnom, legenda kaže da je putnik prolazio tim putem i da su hajduci izletili pred njega vjerujući da je pun zlata. Nakon što su ga ubili, u njegovoj torbi su pronašli samo glavicu luka.
Kako nisu našli što su željeli i što su mislili da putnik nosi, hajduci su osjetili grižnju savjesti te iskopali kabur i ukopali ubijenog i njegov mezar označili sa kamenim pločama koje su kasnije zamjenili nišani.