Vijesti iz Fojnice i okoline
Nana Fata Jaganjac (79) jedina je Bošnjakinja koja živi u Bileći. Svoju kuću je napustila 1993. godine, a vratila se 2001. Njen sin Abid poginuo je u saobraćajnoj nesreći, a muž joj je preminuo od infarkta.
Mezar sina Abida, kojeg je ukopala u Bileći, bio je glavni razlog njenog povratka. Kako je rekla za „Avaz“, počela je postiti kao dijete, a ovaj ramazan provodi u svom i na svom, i u dobrom zdravlju.
Bogu hvala. Nisam bila bolesna, ja, Boga mi, ne idem gdje su bolesni i gdje je gripa. Dobro sam – rekla je Jaganjac.
Dodaje da nije imala nikakvih problema u Bileći i da se komšiluk uvijek lijepo pazio. Ističe kako je ovog ramazana manje ljudi koji navraćaju u ovaj grad na samoj granici BiH s Crnom Gorom.
Slabo ljudi ima da dođe. A Boga mi, neimaština, sve skupo, da Bog sačuva, vidiš, svugdje po svijetu. Nema nigdje nikoga ove godine, nešto slabo iftara, nije samo kod mene, nego svugdje – ispričala je nana Fata.
Ona godinama unazad svakog ramazana pali kandilje na Carevoj džamiji u Bileći. Prisjeća se da je njen brat kao dijete nosio fenjer i palio na džamiji na Planoj za ramazan. Kandilje pali da bi, kako kaže, ko prođe Bilećom, mogao da vidi da tu ima Bošnjaka i da ima gdje da se pomoli Bogu.
Palim, Boga mi, milo mi. Znači mi da se vidi da ima džamija. Odem ujutro ugasim, uvečer upalim. To mi nije ni posao, ni obaveza, ja to od sebe i to svako poštuje. I muftija iz Mostara i moj Sadet efendija. Meni milo i da prohodam. Ja nekad i kad se ne pale kandilji, odem, otvorim džamiju i provjerim da nije negdje voda ušla na prozore i vratim se kući. Šta ću, kad nema niko – kaže Fata.
Ističe da putnici-namjernici koji proputuju kroz ovaj hercegovački gradić, a koji u džamiji žele namaz obaviti, uglavnom znaju da kod nje stoji ključ od džamije. Međutim, naglašava da su takve situacije vrlo rijetke.
– Žao mi je ovo napuštati, dosta me je jada ubilo kad sam se vratila. Nisam našla čašu, vodu sam iz šake pila. I sve upropašteno. I sad fino sredila i uživam u svojoj kući – zaključila je Jaganjac.
Nana Fata ima kćerku u Janji kod Bijeljine i braću u Švedskoj i u Sarajevu. Kaže da je rodbina posjećuje uglavnom ljeti. Kako kaže, zvali su je i da kod njih boravi, ali ona voli biti u svojoj kući.
– Dođu moji ljeti. Imam jednog brata u Švedskoj, a drugi je bolestan. Dođe i on, dovedu ga djeca da se vidimo. Mene oni zovu. Odem ja i kod kćerke u Janju, bila sam mjesec i po zimus. Zaustavljali su me, Boga mi, „kud ćeš majko, šta te veže dolje“, pitaju. Velim, odoh, sine, ranije – rekla je nana Fata
