Povratak u prošlost: Posjeta napuštenom selu Klisura, oazi sjećanja i tradicije

U društvu Mušana Klisure, s prelijepim jesenskim suncem koje je milovalo krajolik, posjetili smo selo Klisura, jedno od najstarijih i najzanimljivijih fojničkih sela koje danas stoji napušteno, ali nije zaboravljeno.

Selo Klisura, smješteno na visini od 1100 metara, broji čak 22 kuće, svjedoke života koji se odvijao u ovom planinskom kraju, sada urešenom tišinom.

Piše: prof. Harun Pašalić

Svo stanovništvo nekadašnjeg sela dijeli prezime Klisura, koje je danas jedno od najbrojnijih prezimena u Fojnici, a grana se u različite porodice – Razvaliće, Tice i Avdagiće, prema čemu su se stanovnici prepoznavali i razvrstavali.

Mušan nas je sjećanjima vratio u vrijeme djetinjstva, kada su kuće odjekivale dječijim glasovima, a svakodnevni život bio ispunjen radom, poljoprivredom i stočarstvom. „Voda je u selo stigla tek 70-ih godina prošlog stoljeća, kada smo je doveli šlaufom“, prisjeća se Mušan, dok pokazuje na Salihovu česmu, izvor koji je nekada opskrbljivao selo vodom, a koja i danas teče, svježa i živa, poput sjećanja.

Klisura se može pohvaliti i svojim mektebom, skromnom školom vjere i tradicije sagrađenom također 70-ih godina. U njemu su učili i predavali istaknuti imami poput Mustafe Tabaka iz Visokog te derviša Rame Brkanovića.

Život na Klisuri bio je jednostavan, ali ispunjen duhom zajedništva. Djeca su svakodnevno pješačila u školu u Obojku, čak i po sat vremena kroz snježne zime, a odrasli su vrijedno radili na zemlji, kasnije nalazili posao u šumarstvu i pilanama.

Posebnu čast i poštovanje zaslužuju prvi hodočasnici iz ovog kraja, hadžije Mumin i Salih Klisura, među kojima su i hadžija Mumin i hadžija Salih postali legenda sela.

Naime, Salih je bio poznat po svojoj brzini, a kao visok i dugonog, često bi pobjeđivao na trkama koje su se održavale na narodnim slavljima. Njegova braća su ga čak oslobađala posla kosidbe, čuvajući ga „za trke“ na pirovima, kada bi kao predstavnik porodice trčao pred gostima i osvajao nagrade poput peškira, košulja, pa čak i ovaca.

Klisura nije ostala pošteđena žrtava u protekloj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Selo je dalo 13 šehida, čija imena ostaju upisana u sjećanjima i zahvalnosti svojih potomaka. Oni su:

Klisura (Omer) Vahid – 1975-1993
Klisura (Ibrahim) Aziz – 1968-1993
Klisura (Muhamed) Jasmina – 1973-1993
Klisura (Šaćir) Dževad – 1970-1993
Klisura (Husein) Senad – 1961-1993
Klisura (Salih) Rasim – 1951-1993
Klisura (Omer) Latif – 1972-1994
Klisura (Latif) Zijad – 1960-1994
Klisura (Sabid) Rasim – 1972-1994
Klisura (Hazim) Mujo – 1962-1994
Klisura (Akif) Mirsad – 1965-1995
Klisura (Sabid) Alija – 1971-1995
Klisura (Mehmed) Halil – 1974-1995

U znak počasti ovim herojima podignuto je šehidsko spomen-obilježje s česmom, simbolom čistog izvora života koji Klisura nosi u svojoj duši.

Prema podacima popisa stanovništva, Klisura je nekada bila selo sa živom zajednicom koja se s vremenom smanjivala. Evo statističkog pregleda stanovništva Klisure po popisima:

1971. – 167 stanovnika (98,2% Bošnjaci, 1,2% ostali)
1981. – 141 stanovnik (100% Bošnjaci)
1991. – 131 stanovnik (98,7% Bošnjaci, 1,3% ostali)
2013. – 2 stanovnika (100% Bošnjaci)

Posljednji stanovnik sela Klisura bio je Tahir Klisura, koji je do zadnjeg trenutka čuvao uspomene na selo i njegovu tradiciju.

Danas na Klisuri ima nekoliko vikendica, koje povremeno posjećuju potomci. Dolaze čuvati i održavati svoje pčelinjake, uživati u prirodi ili se s nostalgijom prisjetiti prošlih vremena.

U selu se nalaze tri mezarja, spokojna mjesta gdje odmaraju preci, čuvajući priče i uspomene na vrijeme kada je Klisura bila puna života.

I dok danas sela poput Klisure lagano nestaju, priče o hrabrosti, zajedništvu i ljubavi prema zavičaju ostaju zauvijek utkane u srce Fojnice.