Vijesti iz Fojnice i okoline
U sjedištu Ambasade SAD-a u Sarajevu održan je sastanak između predstavnika ekonomskog odjela Ambasade i menadžmenta BBM Grupacije, njemačkog investitora koji, prema sopstvenim procjenama, u Bosni i Hercegovini upravlja resursima čija se tržišna vrijednost projektuje na više od 25 milijardi dolara.
Sastanku su prisustvovali Joseph Rozenshtein ispred ekonomskog odjela Ambasade SAD-a, dok su BBM Grupaciju predstavljali generalni direktor Izudin Sjerotanović i Ermin Operta.
Kako se navodi u saopštenju, razgovarano je o potencijalima mineralnih sirovina, s posebnim fokusom na rijetke i plemenite metale na projektima koje ova grupacija vodi u Varešu, Fojnici i Maglaju.
Planovi za ulazak američkih investitora
Iz BBM Grupacije su istakli da je dogovorena razmjena informacija s ciljem omogućavanja ulaska kompanija sa američkim kapitalom u ove projekte. Predstavnici menadžmenta su tokom sastanka podsjetili na, kako kažu, veoma pozitivna iskustva i raniju saradnju sa američkom kompanijom Bechtel na projektima u Hrvatskoj.
U tom smislu, navode da je već upućeno pismo namjere za nastavak saradnje na budućim projektima koji će se, prema njihovim predviđanjima, evidentno aktivirati u Bosni i Hercegovini.
Tvrdnje o resursima i kapacitetima
Investitori su prezentovali projekte za koje tvrde da posjeduju značajne, već dokazane rezerve. Navode da njihove dokazane geološke rezerve kamena eruptivnog i sedimentnog porijekla spadaju u najveće u jugoistočnoj Evropi.
Također, iz grupacije ističu da su, prema instalisanim kapacitetima za preradu od preko 4,9 miliona tona godišnje, nesumnjivo kompanija sa najvećim potencijalom u ovom dijelu Evrope za potrebe različitih industrija – od građevinske do farmaceutske.
Pored kamena, naglašavaju i postojanje značajnih rezervi metala poput aluminija, mangana, olova i cinka u Varešu, dok za područje Fojnice tvrde da su dokazali značajne rezerve zlata.
Šta će ostati BiH?
Iako cifre od 25 milijardi dolara i dolazak investitora zvuče primamljivo, postavlja se pitanje šta će od svega toga na kraju imati obični građani i država.
Često se kod nas dešava da se prirodna bogatstva najavljuju kao “historijske investicije”, dok u stvarnosti država dobije tek mrvice kroz niske koncesione naknade.
Osim toga, kopanje zlata i rijetkih metala uvijek sa sobom nosi ogroman rizik po okoliš, o čemu se u ovakvim saopštenjima rijetko govori. Bez jasnog plana o tome hoće li se ta ruda kod nas i prerađivati ili će se samo izvoziti kao jeftina sirovina, ostaje opravdan strah da ćemo investitorima dati sve, a nama ostati samo prazni rudnici i ekološki problemi.
