Vijesti iz Fojnice i okoline
Ahmed Husni Numanagić je rođen 1853. godine u Fojnici.
Roditelji mu bjehu Ibrahim i Derviša, kćerka šejha Abdurahmana Sirrije.
Piše: prof. Mensur ef. Pašalić
Rano djetinjstvo je proveo u porodičnoj kući koja se nalazila u ulici Šejhov sokak-Tekija, pored Čaršijske džamije i fojničke Tekije, a nedaleko od Medrese. To su bili, ispostaviće se, vizuelni orijentiri i sadržajne smjernice u njegovom kasnijem šerijatsko-tesavvufskom životnom putu.
Veoma rano je ostao bez oba roditelja pa ga je preuzela plemenita nana Morićka čijom se ljubavlju, brigom i pažnjom, u šeher Sarajevu, zaogrnuo najljepšim moralnim vrijednostima i ilumskim stremljenjima.
Tu je uspješno završio osnovno mektebsko obrazovanje i medresu Ismail-ef. Misrije, a učio je pred Arif-ef. Kurdom koji će kasnije preći za muderisa fojničke Medrese i šejha fojničke Tekije.
Kao dječak, u dobi do dvanaeste godine, postaje hafiz Časnog Kur'ana.
Težnja za daljnjim znanjem vodi ga ka Orijentu gdje u Istanbulu završava Stambolsku medresu, u Medini, gradu posljednjeg poslanika Muhammeda a.s., boravi deset godina, okončava Mahmudijju medresu, specijalizira hadis te je čak i predavač-muallim arapskim studentima. Potom, kratko boravi u Časnoj Mekki nakon koje prelazi u Kairo gdje sistematizira postignuća iz islamskih znanosti, posebno tefsira, hadisa i fikha.
Slika diplome
Hafiz Husni–ef. Numanagić se vraća u rodnu Fojnicu u kojoj do 1892. godine biva angažiran kao muderris u Medresi, imam Čaršijske džamije te šejh fojničke Tekije.
Njegov ilum, ahlak, nasihati i društvena angažiranost unijeli su svježinu, optimizam i motivaciju za vjerski i opći napredak muslimana Fojnice u bremenitom vremenu Austro-Ugarske okupacije Bosne i Hercegovine.
Ipak, hafiz Husni-efendi 1892. godine prelazi u Visoko gdje biva postavljen za muderisa visočke Medrese, a 1899. godine postaje i njen glavni muderris što je ekvivalent današnjoj poziciji direktora.
Slika Medrese
U tom periodu se ženi Visočankom Begzadom Hadžiomerović sa kojom dobija sinove: Hazima, Aliju, Muhameda i Rešada te kćeri: Rabiju, Aišu, Fahriju, Seniju i Asiju.
Hafiz Numanagić je i vakif koji je svoju kuću sa dvorištem i dvije parcele uvakufio za tekiju u kojoj je bio šejh i mutevelija, a koja i danas egzistira.
Pored intenzivnog odgojno-obrazovnog rada u Medresi, tesavvufskih dersova i muhabbeta u tekiji, hafiz Numanagić je vizionarski pokrenuo i večernje tečaje za učenje, do tada stranog, latiničnog pisma radi kvalitetnije integracije muslimana u novu društvenu stvarnost.
Pokrenuo je i finalizirao projekat izgradnje Kiraethane koja je služila sa susrete, predavanja, razgovore i edukaciju odraslih.
Ovakav angažman hafiza Numanagića je valoriziran od vlasti dodjelom ordena cara Franje Josipa, ali je prepoznat i od zajednice muslimana te je 1909. godine bio kandidat za reisu-ul–ulemu što je, naravno, predstavljalo ogromnu čast i priznanje.
Stoga je hafiz Numanagić 1914. godine postavljen za muftiju travničkog na kojoj poziciji je ostao sve do penzionisanja 1927. godine.
U veoma zahtjevnoj travničkoj čaršiji, pored muftijskih obaveza, formirao je tekiju uz Jeni džamiju, kao vrsni poliglota (poznavao je arapski, turski, perzijski, njemački i francuski jezik) držao je dersove iz Rumijeve Mesnevije i Ibn Arebijinog Fususu–l-hikema, pokrenuo je muslimanski klub i Kiraethanu te danonoćno bdio nad vjerskim životom u šeher Travniku.
I ovdje su njegov ilum, duhovnost i društveni angažman ostavili trajan pečat.
Nakon penzionisanja, hafiz Numanagić se vratio u Visoko gdje je preselio na Bolji svijet 4. 4. 1931. godine, a ukopan je na Velikom mezarju pored Velike ćuprije.
Turbe Husni ef. Numanagića
Općinsko vijeće Fojnica je 1994. godine donijelo odluku da ulica od Reumala do „1001 noći“ nosi naziv po ovom istaknutom islamskom učenjaku.
Inače, Amela Numanagić je seriozno istražila njegov źivoti rad te je objavila knjigu „Šejh i muftija na razmeđu vremena“, a Hazim Numanagić je temeljito priredio njegove besjede bazirane na Kur'anu, Sunnetu i istočnjačkoj mudrosti te ih objavio u knjizi „Kazivanje dervišima“.
Neka je Allahov rahmet muderrisu, šejhu, muftiji i vakifu hafiz Husni-ef. Numanagiću!
Fojnica, 15.3. 2025. godine
Prof. Mensur-ef. Pašalić
