Nestanak djeteta iz Bugojna podsjeća na slučaj Danke Ilić

Potraga za nestalom Dankom Ilić se još nastavlja. Iako su počinioci priznali ubistvo, nisu otkrili gdje se tijelo nalazi.

U međuvremenu se oglasila Alijana, sestra Enesa koji je prije 21 godinu nestao u Bugojnu. Do danas nije pronađen.

Enesova sestra Alijana se oglasila na društvenim mrežama te objavila apel da se jave svi koji imaju bilo kakve informacije.

Moja životna priča počinje. Enes Ribić rođen 13. 2. 1997. godine u Bugojnu. Živjeli smo u jednom mjestu koje se zvalo Novo Naselje, ulica je bila Poljice 4. Živjeli smo mama, otac, stariji brat Enes i ja. Nadimak mu je bio Enci. Dana 1. aprila, u 11:30 sati, mama je pravila ručak u kući i rekla mi je: ‘Hajde, ćeri, zovni brata da jede.’ Izašla sam. Bila su neka djeca. Pitala sam ih gdje je Enci, drug mi kaže: ‘Otišao je na jedan krug.’ Tada je počela naša noćna mora. Izašla sam i tražila ga, ali ga nigdje nije bilo. Krenula sam u drugu ulicu. Dolje je bila riječica zvana Vesočnica. Bila je plitka. Kao djeca smo gradili vir da se kupamo. Ako je upao u tu riječicu, nije mogao proći ograđeni vir – napisala je Alijana.
Rekla je kako se Enesov kućni ljubimac, koji je bio sa njim tog dana, vratio a njen brat do danas nije došao.

On je na sebi imao plavi džemper, crnu trenerku i, sjećam se, klopice crne boje. Nalazim biciklo pored obale, mislim da je pao u rijeku. Otac ide s druge strane, naravno. Stigli su ronioci iz Zenice, koji su ronili tri dana zahvaljujući mojoj tetki, koja je novčano pomagala svim silama, samo da se nađe živ ili mrtav. Imao je malog kućnog ljubimca, psa koji se zvao Deri. Bio je sa njim taj dan. Deri se vratio, ali nije vodio dolje prema rijeci, već se zaustavljao kod smetljišta gdje ponjuši i vrati se kući – napisala je sestra nestalog dječaka.
Kako navodi, policija i ronioci su tragali za njenim bratom.

Ronioc reče mome ocu: ‘Ova riječica je mala. Mislimo da nije u vodi’. Otac, onako uplakan, kaže: ‘Ronite, upao je.’ Došla je policija, traga nema. Ronilo se dan i noć, noć i dan. Nije se ništa našlo. Džemper u kojem je bio Enes je malo širi i zakačio bi se za granu – kazala je sestra.
Nakon svega što su doživjeli, njeni roditelji su krenuli kod vidovnaka koji su im rekli kako je Enes živ, odnosno da je ukraden.

Da napomenem, sve to je finansirala moja tetka. Bez nje se ništa ne bi moglo. Nije odustajala, samo je govorila: ‘Nemojte pitati za pare, tragajte.’ Od tog dana, 1. aprila 2003. godine, svaki trag se gubi. Jedan vidovnjak je bio iz Korčule i rekao: ‘Dijete nije u vodi, ukradeno je’ – kazala je Enesova sestra.
Bez obzira na to što je prošlo toliko godina od njegovog nestanka, Alijana i dalje vjeruje da je njen brat živ. Uputila je apel da im se javi neko ko ima više informacija gdje se Enes nalazi.

Ako je živ, a jeste, znam i ako čita neko, neka se sjeti ožiljka na nozi, gdje se posjekao sjekirom. Mali ožiljak, duža kosica. Bio je onako temperamentan, veseo. Imao je repić na glavi, kao što sam napomenula, duža kosica je bila – kazala je ona.
(H.N.)