Znameniti Fojničani: Šejh Halid-ef. Salihagić Hulusi (1916.-1993.)

Šejh Halid-ef. Salihagić Hulusi (1916.-1993.)

Šejh Halid-ef. Salihagić je izrazito sjajna zvijezda na tesavvuskom nebu Bosne i Hercegovine tokom druge polovine dvadesetog stoljeća.

Piše: Mensur ef. Pašalić

Rođen je u Ostružnici kod Fojnice 25.02.1916. godine.

Roditelji su mu Edhem i Zehra (Sikirić) koji su imali sinove Fadila, Mehmeda, Halida, Tajiba, Naima i Ibrahima te kćerku Halimu.

Inače, otac mu je praunuk šejh Ilhamije (1773.-1821.), a majka je praunuka šejha Abdurahmana Sirrije (1775.-1847.).

Osnovnu školu je završio u Fojnici, a Šerijatsku gimnaziju u Sarajevu nakon koje upisuje Prirodno-matematički fakultet u Beogradu. Početak Drugog svjetskog rata ga je onemogučio u završetku studija.

Tokom studiranja i druženja sa sestrićem Zijahom Dizdarevićem (1916.-1942.), kao ideološki socijalista priključio se KPJ. U praskozorje Drugog svjetskog rata se vraćaju u svoju Bosnu. U Sarajevu 1942. godine gdje bivaju uhapšeni od strane NDH i prebačeni logor Jasenovac gdje je Zijah odmah mučki ubijen. Halid Salihagić je preživio kerametom koji ga je vratio islamu, a koga smo zabilježili 10. 6. 2006. godine na osnovu kazivanja Halidovog brata Ibrahima Salihagića (1930.-2019.) koje je objavljeno u knjizi Nihada Halilbegovića „Bošnjaci u jasenovačkom logoru“.

Nakon okončanja Drugog svjetskog rata Halid se vraća u rodnu Ostružnicu. Tu odbija ponude svojih sestrića Dizdarevića, kreatora nove komunističke vlasti, da prihvatanjem njihove ideologije preuzme značajne pozicije političke moći u Bosni i Hercegovini.

Nažalost, zbog rezolutnog odbijanja biva osuđen na tri mjeseca pod inkriminacijom „reakcionarnog djelovanja“.

Poslije odležane robije radio je kao mlinar u porodičnom mlinu i živio je od skromnog ujma.

U slobodno vrijeme je intenzivno čitao, tako da je ostalo zabilježeno da je fojnički gvardijan na misi u Franjevačkom samostanu kazao vjernicima „da se čuvaju Halida jer je pročitao više knjiga iz samostanske biblioteke, nego njegova čitava župa.“

U tom periodu mu na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu odbijaju zahtjev za finalizacijom dva preostala semestra iz Beograda.

Boraveći u Ostružnici, u postratnom vremenu, Halid je upoznao ostruškog imama Mustafu-ef. Čolića (1921.-2004.) sa kojim se intenzivno družio, aktuelizirao različite mes'ele te duhovno sazrijevao.

U istom mjesecu postaju derviši-nakšibendije, Mustafa-ef. kod šejh Ridvana, a Halid kod šejh Džemil-ef. Numanagića (1862.-1954.).

Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća Halid-efendija prelazi u Sarajevu gdje kao računovođa radi u Tapetaru do penzije.

To je vrijeme njegovog intenzivnog misijskog i tesavvuskog angažmana kojim je napajao žedna srca ašika koja su izranjala iz ateističke pustinje.

Plijenio je svojim znanjem, ahlakom, mudrošću, edebom, osmijehom i lijepom rječju te su kućne halke postajale pretijesne da prime sve zainteresirane.

Njegov je specifikum da nije imao tekiju, halke su priređivane u kućama njegovih plemenitih murida i prijatelja, nije nosio šejhovski tadž, njegovi derviši nisu imali hajdarije, davao je verbalne idžaze i virdove te je primao bej'at svojih derviša.

Pored njemačkog, govorio je i arapski jezik te se smatra najboljim poznavaocem Ibn Arebija (1165.-1240.), arapskog andaluzijskog učenjaka, sufije, pjesnika i filozofa.

Prepoznatljivi učenici, prijatelji i sljedbenici šejh Halid-ef. su bili: šejh Salih Ibrišević, Ibrahim Numanagić, šejh Halil Brzina, Abdulah Čelebić, šejh Midhat-ef. Čelebić, šejh Šefik Alić, Edib-ef. Mekić, Mirsad Bečirović i ostali.

Oni su sačuvali sjećanje na unikatno islamsko- tesavvufsko djelovanje šejh Halid-efendije Salihagića.

U tekiji šejh Halila Brzine u Stocu, u mejdan odaji se nalazi fotografija šejh Halid-ef. Salihagića, a šejh Salih Ibrišević je napisao knjigu „Šejhov govor znaj istina je“ (Sarajevo, 2015.) u kojoj je naveo i komentirao 99 izreka svoga Šejha.

Ovdje ćemo navesti dvanaest njegovih konciznih izreka koje govore o Šejhovoj spoznaji Allaha, zikru, potrebi vođstva, odvojenosti vjere i politike, odnosu dunjaluka i ahireta, pažnji spram žena, životnom iskustvu, harmoniji u imamsko-šejhovskoj misiji:
– Ko vidi sebe, ne vidi Boga, a ko Boga vidi, ne vidi sebe.
– Nahrani čovjeka pa mu onda govori o vjeri i Bogu.
– Zikr je srcu kao majčino mlijeko djetetu.
– Razlij se sav na sedždi.
– Slijepac slijepca kad vodi, zna im se – jarak.
– Vjera i politika ne mogu skupa zato što se politika vine i vremenom padne, pa će pasti i vjera sa njom ako se prethodno vezala za politiku. Pošto mi ne želimo da vjera padne, mi to strogo odvajamo.
– Dunja ganja, a o ahiretu sanja.
– Ovaj svijet i onaj svijet su k'o dvije inoče. Kad se okreneš jednoj – druga se ljuti. Kad se okreneš drugoj – prva se ljuti.
– Kome je ovaj svijet mati, onaj mu je maćeha.
– Muškarac, u odnosu na ženu, trebao bi biti kao hridina gdje se morsku talasi razbijaju.
– Ne mjeri se starost jednog mosta po godinama, nego po tonama, tj. teretu što je preko njega prešao.
– Za mene hodže kažu „on je derviš“, a derviši opet kažu „on je hodža“.

Šejh Halid-ef. je na Bolji svijet preselio u Stocu 27. 4. 1993. godine.

Ukopan je pored džamije Ali-paše Rizvanbegovića.

Tarih na Šejhovom nišanu jezgrovito zbori o njegovom životnom putu:
„Iskreni, učeni i plemeniti to je Halid sin Edhema.
Šejh veliki, iz časne porodice Salihaga zade, preseli u svetom mjesecu zulkade.
Po logorima on godine provede gdje ga Allah na pravi put izvede.
Okean istinskog znanja i spoznaje kome u vaktu njegovu ravna bilo nije.
Hadisu „Siromaštvo je blago moje“ Halid Hulusi nakšibendi dokaz je.
Datum smrti njegove je stih niže
Na visoko mjesto ruh njegov se diže.“
Neka je Allahov rahmet čistoj duši šejh Halid-ef. Salihagića!

Fojnica, 2. 9. 2023. godine prof. Mensur-ef. Pašalić