Srce puca od tuge: Sinovi posljednji put dodiruju tabut svog oca Emira

Od njega su se oprostile i kolege potresnim riječima koje prenosimo u cijelosti:

-Dok ispraćamo kolegu Emira Suvalića na bolji svijet, koji je nesretnim slučajem prilikom istovara nastradao, postavljam sebi pitanje, kome se dokazujemo, koliko sebe dajemo, da li je sve vrijedno toga? Bolna pitanja, našeg zanimanja, još bolniji odgovori. Ova dva jetima, Emirovi sinovi su zakočili moj život, moje razmišljanje, svaku moju namjeru i predstavu.

Ne mogu… jednostavno ne mogu! Ne mogu da izbacim ovu sliku iz glave. Ljudi, sve se sustiže u životu, sve je nadoknadljivo, ali vrijeme sa ove dvije ruže nije!

Ovu djecu treba izvesti na salamet, treba u ovim danima tuge i bola obići, poklon im, bilo kakav spremiti. Osjećam tu dužnost, pa i ako je potrebno, bilo kakvu pomoć pružiti makar i ovu stranicu prodao.

Molio bih uže članove porodice da nam se jave, jer zaista, naša namjera bi bila, ako sve kolege se slože da ovoj djeci prikupimo određena sredstva, poklone i nešto, što će ih djelimično obradovati.

Svjestan sam da je Emir nezamjenjiv, kao otac, kolega i drug… Najbolnija fotografija u historiji ove stranice. A kolege bi zamolio da ukoliko imaju volju ove mališane barem pomilovati poklonima neka se jave, naravno uz odobrenje porodice.