Nakon velike borbe, nana Fata dočekuje i treći Bajram bez pravoslavne crkve u njenom dvorištu.
Allahova milost
– To je bila najveća borba i najveća milost od Allaha, uklanjanje crkve i dočekivanje ramazana i Bajrama bez nje. Sada s terase moje kuće vidim cijeli svijet i svaki dan mi je, uz zdravlje moje djece i unučadi, sve veseliji – kazala nam je nana Fata.
Rekla nam je kroz smijeh da su joj ljekari zabranilii da posti, ali ih nije poslušala.
– Postim od svoje jedanaeste godine. Postila sam i ljeti kada se žnjela pšenica, a odmaralo u hladu uzrele, crvene trešnje. Postit ću dok sam živa – istakla je ona.
Nana Fata: Postit ću dok sam živa. S. Smajlović
Zdravlje je dobro služi, dodala je, iako je zimus bila bolesna.
– Noge me bole zbog inzulina koji moram primati. Djeca me kritikuju što ću sama u Konjević-Polju. Jasno i glasno sam im kazala da ostatak života hoću da provedem u kući koja nije obnovljena donacijom i u kojoj sam rodila sedmoro djece, a još mi je ljepše bez crkve u dvorištu – sa zadovoljstvom govori Fata.
Ide na hadž
Zahvaljući dobrim ljudima, koji su za njen ovogodišnji odlazak na hadž, s pratiljom kćerkom Zlatkom, osigurali 16.000 maraka, nana Fata broji dane do polijetanja ka Meki.
– Svi papiri su završeni i ako Bog da ljetos odlazim na hadž, kojeg sam zbog crkve odgađala više od 25 godina. Ikrar dova bit će organizirana 11. juna u mojoj kući – navela je ona.
Na ispračaj će joj, kazala nam je, doći sva djeca i unučad iz Amerike.
– Do odlaska na hadž, tri moje unuke u Americi i jedna u Tuzli diplomirat će na fakultetima i s diplomama doći na moj ispraćaj na hadž – s ponosom je rekla nana Fata.