Sutra nastupa odabrana noć za muslimane koja najavljuje dolazak Ramazana

Ovo je noć u kojoj je Muhammed a.s., uz Božiju pomoć, uzdignut do mjesta do kojeg nikad niko od ljudi ni prije ni poslije njega nije stigao.

To se dogodilo 27. noći mjeseca redžeba 621. godine. Božiji Poslanik je te noći najprije nošen od Časnog Hrama u Mekki do džamije El-Aksa u Jerusalemu, a potom uzdignut kroz pojedina nebesa do Sidretu-l-muntehaa (Lotosa nad sedmim nebom) ili još bliže Uzvišenom, objavljeno je ranije iz IZBiH.

Tu se Poslanik a.s. susreo sa ranijim poslanicima, a razgovarao je i sa Uzvišenim Bogom. Na miradžu su objavljena posljednja dva stavka poglavlja El-Bekare, naređeno je pet dnevnih namaza muslimanima, a kao uspomena na razgovor vođen na miradžu u namazu se uči tzv. ettehijat, na svakom sjedenju prilikom obavljanja namaza.

Prema historijskim izvorima, ovaj događaj se zbio u jednom od najtežih perioda Muhammedovog, a. s., poslanstva, neposredno nakon senetul-huzna (godine tuge) u kojoj je Poslanik izgubio dva najveća oslonca, pomagača i zaštitnika među ljudima, h. Hatidžu i Ebu Taliba.

Poslije tog gubitka, Poslanik je išao u Taif da tamošnje stanovnike pozove u islam, ali umjesto pristanka protjerali su ga kamenicama i pogrdama.

U tim trenucima Poslanik je tražio zaštitu od Najvećeg Zaštitnika i Allah, dž.š., ga je obradovao Israom i Mi’radžom. Cijeli ovaj događaj je precizno izložen i do u detalje objašnjen u brojnim hadisima i povijesnim djelima.

U Kur’anu je o Israu, ovoj noći, zabilježeno:

“Neka je slavljen Onaj Koji je proveo Svoga roba od Mesdžidul-Harama (Kabe) do Mesdžidul-Aksa (Kuds) čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu znamenje Naše pokazali. Zaista On sve čuje i sve vidi.”

Ovaj dan je i Dan vakifa – onih koji svoju imovinu ostavljaju kao zadužbinu na korist generacijama poslije njih.