Šehzija Karić, dipl.agronom, 1918.-1989.
Sjećanje na obrazovanog, sposobnog i poštenog fojničkog privrednika
Piše: Mensur Pašalić
Rahmetli Šehzija Karić je rođen 28.05.1918. godine u Busovači od oca Mule i majke Azeme.
Kao odličan i talentovan učenik, nakon završene osnovne škole, upućen je na daljnje školovanje u Šabac gdje završava Srednju poljoprivrednu školu. Početkom Drugog svjetskog rata dolazi u Fojnicu u kojoj započinje svoju radnu i profesionalnu karijeru zaposlivši se u organima uprave općine Fojnica.
Godine 1943. se ženi sa Čelebijom (Ćamila i Hatidže) Čohadžić koja je, inače, 1941. godine završila Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu.
U sretnom braku dobili su kćerku Muneveru
(udatu Avdić) te sinove Akifa, Amira i Zakira.
Uz predani rad r. Šehzija se dodatno obrazuje te završava Višu poljoprivrednu školu u Banja Luci i Poljoprivredni fakultet u Sarajevu čime stječe zvanje diplomirani agronom.
Uz znanje pokazuje zavidne menadžerske kvalitete te postaje direktor Rasadnika (na prostoru današnjeg Reumala ), poljoproivredno-stočarske firme koja je uspješno funkcionirala sa nizom vrijednih kooperanata. Potom, postaje direktor Zadruge i Gradine, nakon čega preuzima rukovođenje UPI-jem u kome se sa pozicije direktora penzioniše 1980. godine.
I danas se priča o njegovim vizijama, posjetama seoskim domaćinima kojima je govorio o preporodu sela te o efektima dodjele traktora i druge mehanizacije koja je plaćana poljoprivredno-stočarskim prozvodima.
Svojim znanjem, sposobnošću i predanošću struci stekao je takav imidž da ga je tadašnji Savez komunista angažirao prije početka sjetve da drži stručna predavanja članovima političkog vođstva Fojnice, iako nikada nije bio član SKJ.
Sa suprugom Čelebijom obavio je hadž 1983. godine.
U njihovom domu su bili gosti značajni alimi toga vremena, pored ostalih, Busovljanin Hazim-ef. Kuskunović, dugogodišnji imam Šarene džamije u Travniku.
Inače, r. Šehzija i r. Čelebija-hanuma su svoje godišnje odmore provodili u Turskoj, Tunisu,
Uzbekistanu i drugim orijentalnim destinacijama koje nama ni u ovo vrijeme nisu blizu.
Gotovo nestvarna su mi bila njihova kazivanja o džamijama, medresama, trgovima i bazarima
Istanbula, Kajrevana, Buhare, Semerkanda, Taškenta i drugih mjesta koje su oni posjećivali i pedantno dokumentovali fotografijama važnih kulturno-historijskih građevina.
Rahmetli hadži Šehzija Karić je na Bolji svijet preselio 1989. godine i ukopan je u prisustvu brojnih prijatelja i poštovatelja u haremu Srednje džamije.