U BiH je 50 hiljada patoloških kockara: I u doba pandemije cvjetale igre na sreću

Pandemija koja je na dva mjeseca potpuno zaustavila život u brojnim segmentima i privredi nanijela gubitke je pogodovala razvoju i modernizaciji kockanja.

Ovo je za Klix.ba potvrdio Marko Romić, psiholog, specijalist traumatske psihologije u Domu zdravlja Mostar i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kocki u Mostaru.

Kockanje omogućeno i iz kreveta

Zatvaranje kladionica, prema njegovim riječima, patološke kockare nije spriječilo da upražnjavaju svoje potrebe i izazivaju sreću, jer oni koji su odlazili u kladionice su se modernizovali i prešli na online klađenja koja su im omogućena čak iz kreveta i s mobilnog aparata.

“Ja ne mogu govoriti tačne podatke o broju online kockara, ali je evidentno da su patološki kockari koji nisu mogli odlaziti fizički u kladionice našli načina se klade“, kaže Romić.

Naglašava da su kampanje za kockanje i igre na sreću agresivne i da im podliježu sve generacije.

“Gdje god se makneš nekakva je reklama ili priča o nekom dobitku, a s druge strane je nikakva struktura i infrastruktura koja bi se suprotstavila tome”, ističe Romić koji vodi jedini Klub liječenih ovisnika o kockanju u BiH. Ovakvih klubova bi, prema njegovim riječima, trebalo biti više u Mostaru, a da ne govori u državi.

“Svaki grad bi trebao imati, ne jedan nego više klubova. Svako mjesto gdje je nekoliko stotina ljudi trebalo bi imati klub, a mi imamo samo jedan i to ovaj u Mostaru”, kaže Romić. Smatra kako je to pokazatelj da nikome nije u interesu umanjiti broj kockara u BiH iako to razara društvo.

Značajna sredstva za budžet BiH

“Ovi koji opravdavaju postojanje kladionice i daju argumente da one (kladionice) uplaćuju značajna sredstva u budžete, da vide suze jedne djevojčice čiji su se roditelji zbog toga razveli, svi milioni ne bi vrijedili ništa. Da ne kažem kad se neko ubije, a takvih svaki dan ima”, tvrdi Romić.

No tačnih podataka o broju razvoda i samoubistava, kao ni ostalih statistika u Bosni i Hercegovini, kako napominje, nema, kao ni broja patoloških kockara, iako bi takav registar morao postojati.

“U ovoj državi je sve nesređeno pa tako i ovo. Mi bismo morali imati evidencije, a nemamo ih, poručio je Romić, koji već deset godina pomaže kockarima koji se žele izvući iz ponora.

“Na liječenje kockari dolaze kad su na samom dnu. Nisu to početnici u kockanju, obično oni imaju povijest od 10 ili 15 godina kockanja”, ističe Romić navodeći kako je to jedini put koji tada vide kao spas od svega.

No gledano u postocima kako to nije ni jedan posto od onih koji bi se trebali liječiti, s obzirom na to je u BiH po njegovoj procjeni oko 50 hiljada patoloških kockara.

“Na liječenju je kod mene trenutno 25 patoloških kockara, a kroz klub je prošlo 130 onih koji su učestvovali u programu više od godinu, dok je 850 onih koji su došli, pitali i nikad se nisu vratili ili su učestvovali svega dva-tri puta”, pojašnjava Romić.

Sve mlađi ulaze u svijet kocke

Dodatni problem vidi u činjenici da sve mlađa populacija “omađijana” svjetlima igara za sreću kreće na put propasti zaluđena mogućim velikim novčanim iznosima nabrzaka i bez uloženog rada.

“Prve korake mladići naprave već u sedmom razredu osnovne škole, a djevojke nešto kasnije, uglavnom u srednjoj školi”, tvrdi Romić. No ističe da u ralje poroka padaju prije nego postanu svjesni toga oni i njihova okolina.

U svijet kocke, kako kaže, ulaze iz različitih razloga, među kojima su znatiželja i iželja za brzim novcem bez umaranja, ali motiv za kockanje najvećem broju je činjenica da nemaju posla.

Od brojnih metoda BiH nema nijednu

Ovo je problem današnjice našega društva i metoda za rješavanje je puno, te ih treba sistemski riješiti, ali ih u BiH, kaže Romić, nažalost nema.

“To je čitav kompleks mjera šire zajednice, ali najvažnija je porodica, jer kad se izgradi uravnotežena osoba, s pravilnim odnosom prema životu, prema drugome, prema novcu, prema porocima i tako dalje, to je najbolja prevencija”, pojašnjava Romić.

Kažnjavanje, kako tvrdi, je najopasnija metoda, jer smatra da smo mi podneblje u kojem ono što se zabranjuje – narod sve više interesuje.

“Potrebno je mnogo toga, od jasnih zakona i dosljednog provođenja zakona do prevencije u smislu pravilnog informiranja. Ne plašenja, nego pravilnog informiranja o tome šta to ustvari znači, do upravljanja tim kampanjama koje su na svakom mediju prisutne i reklamiranja kladionica, kockarnica, lutrija i tako dalje, do isticanja nekakvih negativnih primjera kojih ima bezbroj. Među njima su sve češća i samoubistva”, zaključio je Romić podsjetivši da su zbog kockanja pred očima javnosti na svakom koraku stravične katastrofe o kojima se govori.