Vijesti iz Fojnice i okoline
Svako malo, napišemo poneku rečenicu o ljudima koji svojom pojavom, ali i životnim radom postanu i sastavnim dijelom naših života u Fojnici.
Dva bicikla parkirana ispred kafića „Malibu“ oko 11 sati izjutra, može značiti samo jedno, a to je da profesori Benjamin i Junuz ispijaju kahve, čitaju novine i prelistavaju portale na svojim pametnim telefonima.
Oba profesora sada su u zasluženoj penziji i ispratili su brojne i brojne generacije Fojničana te su obojica, definitivno, zaslužila da im se posveti po jedan tekst.
Profesor Benjamin Terzić je rođen 07. marta 1949. godine u Priboju. Osnovnu i srednju školu je završio u Sarajevu, u gradu u kojem je stekao i visoko obrazovanje na Pedagoškoj akademiji, smjer njemački jezik i književnost.
Na početku svoje radne karijere, profesor Benjamin je radio u Zenici i tamo se zadržao dvije godine, a zatim se preseljava u Fojnicu 1972. godine gdje provodi ostatak radnog života.
„Čim sam došao u Fojnicu, kao „došlo“, ostao sam zapanjen toplinom kojom su me ljudi primili“ – govori nam profesor Benjamin.
Godine 1973. u Fojnicu je došla i da radi prelijepa Mostarka Behija Alender i koja je odmah „zapala za oko“ profesoru Benjaminu, tako da je Behija Alender, 1974. godine postala Behija Terzić.
U braku sa prof. Behijom dobili su dvije kćerke koje su im podarile četvero unučadi.
Profesor Benjamin je svoj radnik vijek proveo učeći Fojničane njemačkom jeziku.
Jedini je prosvjetni radnik iz Fojnice koji je izdavao udžbenike (6., 7., 8. razred)po kojima se, i dan danas, uči u školama u FBiH.
Godine 2011. prof. Benjamin je dobio i laskavu titulu najboljeg nastavnika u kantonu SBK, a ova godina je bila i godina njegovog odlaska u itekako zasluženu penziju.
Prof. Benjamin je bio izuzetno posvećen svome predmetu. Poznavajući mogućnosti svakog učenika ponaosob, davao je sve od sebe da to znanje usvoje u mjeri koliko je to moguće.
„Učite djeco njemački, trebat će vam“ – govori bi prof. Benjamin, što iz današnjeg ugla gledano djeluje proročanski, a i on sam priznaje da nije vjerovao da će se te njegove riječi u ovolikoj mjeri obistiniti.
„Žalim zbog odlaska mladih, iako sam i ja djelimično tome doprinio učeći ih njemačkom jeziku“ – govori prof. Benjamin.
Kazali smo da prof. Benjamin ima četvero unučadi i kaže da su unučad i Željo njegova najveća slabost.
„Prve tri riječi koje su moji unuci naučili su: babo, mama i Željo“ – govori kroz osmijeh prof. Benjamin.
Ovo za Želju mogu potvrditi njegovi učenici, među kojima sam i ja (s ponosom ističem), da smo se javljali ponedjeljkom da odgovaramo Njemački ako bi za vikend Željo pobijedi jer smo znali da će prof. Benjamin biti izuzetno raspoložen.
Vezano za njemački jezik, treba kazati da je prof. Benjamin „izganjao“ preko stotinu penzija ljudima koji su imali, bilo kakav, staž u toj zemlji.
Profesor je imao i političku karijeru, od 1996. do 2004. godine bio je predsjednik OO SDP-a Fojnica, a od 2000. do 2004. je bio i opštinski vijećnik u Fojnici.
Danas, prof. Benjamin uživa u penziji sa svojom hanumom Behkom, odmarajući se na moru, planinama, ali i u vožnji svoga bicikla.
Profesor Benjamin Terzić je kao „naturalizovani Fojničanin“ definitivno postao legenda našeg grada.
