Vijesti iz Fojnice i okoline
Više od 50 hiljada ljudi u BiH bori se s ovisnošću o igrama na sreću, a država umjesto pomoći njima, pogoduje vlasnicima kockarskog biznisa. Kockanje najčešće ne ostaje na samo jednom pokušaju, upozoravaju stručnjaci. Donosimo ispovijest o posljedicama koje ostavlja patološko kockanje.
“U svijet kocke ušao sam sa 6 godina, kada sam odigrao prvi tiket sa djedom”, ovako svoju ispovijest za N1 počinje dvadesetšestogodišnji mladić iz Foče.
Kako su prolazile godine, bezazlena igra postala je ozbiljnija, a ulozi sve veći. Prelomni trenutak bio je kada je postao punoljetan, što je omogućilo legalan pristup širem spektru igara na sreću.
“Od tada pa sve do 26. godine prošao sam kroz sve faze kockarskog iskustva i potrošio mnogo novca, otprilike 200.000 KM. Pozajmljivao sam novac, podizao kredite, a kada sam počeo raditi kao konobar, često se dešavalo da potrošim cijelu platu za jedan dan. Nekoliko puta sam prestajao kockati. Uglavnom se to dešavalo kada izgubim novac, ali sam se nakon određenog vremena ponovo vraćao. Konačnu odluku o prestanku sam donio prije pola godine.”
Desetine hiljada je onih koji takvu odluku još uvijek nisu donijeli. Podaci o trenutnom broju kockara u BiH su poražavajući.
Aleksandar Pejić, psihijatar: “Među mladima smo zabilježili da svako četvrto dijete ima određeni problem sa nekom vrstom kocke. Oko 500.000 ljudi svakodnevno kocka, od toga 50 hiljada patoloških kockara, odnosno poremećaj u psihijatriji. Vidi se rast među maloljetnicima i ženama, a u TK oko 70% mladih je barem jednom kockalo, a 8% već razvijalo patološke oblike kockanja.”
Tanka je linija između zabave i gubljenja kontrole, te prelaska u bolest. To se dogodi kroz nekoliko mjeseci. Iako je priča svakog ovisnika individualna, ona kao po pravilu povlači raspad porodice, dugove u iznosu od više desetina ili stotina hiljada maraka, pokušaje samoubistava, a ponekad i samoubistva, navode stručnjaci. Ne postoje pravila ko će postati ovisnik.
Upravo su mladi podložniji zavisnosti, navode psiholozi.
Slađana Đaković, psiholog: “Povećan je broj kockara jer je ekonomski pritisak i sam osjećaj besperspektivnosti dodatno pojačavaju sklonost da se traži taj laki izlaz kroz igre na sreću. Kod adolescenata je mozak još u razvoju, posebno dio koji je zadužen za kontrolu impulsa i procjenu rizika, pa su oni podložniji razvoju ovisničkog obrasca ponašanja.”
Situacija se pogoršava, dodaju upućeni, a društvo i nadležni ignorišu problem. Bosna i Hercegovina je država s najviše registrovanih kladionica u Evropi sa više od 3.200 uplatnih mjesta. Prihodi koje ostvaruju su enormni, i po svemu sudeći imaju podršku države.
Igor Gavran, ekonomski analitičar: “Oporezivanje nije adekvatno, pa čak i u najaktuelnijem prijedlogu novog zakona o fiskalizaciji, barem u sadašnjoj verziji se govori o izuzeću kladionica iz ovog sistema, što opet govori o tome da se želi pogodovati vlasnicima ovih biznisa i omogućavati im da i dalje ostvaruju dobit.”
Dok država propušta naplatu poreskih obaveza. Ipak, šteta za društvo je daleko veća. Jer se rečenica ‘neću nikada više’, nakon prvog tiketa, vrlo brzo ispostavi kao laž i nesreća za porodicu.
