Hodžina sjećanja (7): Šejh Mustafa-ef. Čolić (1921-2004) – „Ono što se kaže u ljubavi i strahu, to se ne pika“!
Desetog novembra 1993. godine HVO, uz pomoć artiljerije VRS, svim snagama pokreće ofanzivu na Fojnicu s namjerom da slome kičmu Bosne: Mostar-Sarajevo-FojnicaZenica-Tuzla.
Piše: prof. Mensur ef. Pašalić
Zavladaše neizvjesnost, pogibije, ranjavanja, mogući egzodus, ali i nepokolebljiva odlučnost da se odbrani država Bosna i Hercegovina na fojničkim područjima. Sljedećeg dana, po nalogu Ratnog Predsjedništva općine Fojnica, odlazim preko Vladića i Lugova u Zenicu radi sastanaka u Muftijstvu zeničkom, Igasi, Crvenom Polumjesecu te dislociranim državnim institucijama.
Sutradan u akšamsko doba, po okončanju planiranih aktivnosti, vraćam se ka Fojnici i u Kaćunima bivam zaustavljen zbog zagušenja puta na Šupljici.

Sa vozačem svratih do šejh Mustafe-ef. Čolića koji je tu našao smiraj nakon protjerivanja iz Jajca. Inače, šejh Čolić je bio imam u Voljevcu- Ostružnici od 1941. do 1952. godine, a potom u Atik džamiji do 1955. godine.

Tada je ova džamija bila glavna gradska džamija jer su komunističke vlasti Čaršijsku džamiju pretvorile u skladište žita. Od tada pa do 1987. godine bio je imam i vjersko-prosvjetni referent u Jajcu, ali je nastavio prijateljstvo sa mojim roditeljima, hafizom Gačom i drugim čestitim porodicama uz obavezno prisustvo i ders na godiŝnjim mevludima u tekiji u Vukeljićima.

Dakle, šejh Čolić se jako obradovao mome zijaretu i uslijedio je nezaboravan muhabet uz kahvu sa peći „bubnjare“. On je, kao vrsni i mudri psiholog, odmah primjetio moju zabrinutost neizvjesnim stanjem u Fojnici pa je rekao: „Evo, upravo devamim (prevodim) ovaj stari kitab o Sulejmanu a.s. koji znao govor ptica i drugih životinja. Tu se kaže da je otišao Sulejman a.s. u svoj omiljeni palmovik gdje je ugledao na jednoj grani kako se lafe golub i golubica. Tiho im je prišao da čuje njihovu ljubavnu besjedu. Golub reče: “Eh, moja golubice, ne znaš koliko te volim. Koliko-pita ona. Ma, volim te, volim te… Koliko, upita ona ponovo. Ma, volim te toliko da bih zbog tebe i dvorac Sulejmana a.s. srušio!“ Golubica se raznježila, a Sulejman a.s. se blago nakašljao da uoče njegovo prisustvo.
Golub se hitro okrenu, primjeti Sulejmana a.s. i shvati da ga je Poslanik čuo te reče:“ Halali Sulejmane a.s., ONO ŠTO SE KAŽE U LJUBAVI I STRAHU, TO SE NE PIKA!““
Ovim lijepim kazivanjem šejh Čolić je razgalio moju dušu i ostavio u amanet poučan i životni nasihat.

Inače, šejh Čolić je 1991. godine, po vasijjetu, sa mnom ogasulio svoga prijatelja hafiza Muhamed-ef. Gaču (1901-1991) i klanjao mu dženazu, a poslije agresije je sa dervišima iz Visokog, u želji da napravi otvoreno turbe, promijenio nišane na kaburu svoga šejha derviš Rizvan-age Bode (1887-1954).
Šejh Čolić je na Bolji svijet preselio 5. 5. 2004. godine i ukopan je u Visokom.
Neka je Allahov rahmet učenom, mudrom i dragom insanu, šejh Mustafi-ef. Čoliću!
Fojnica, 19.4. 2025. godine
prof. Mensur-ef. Pašalić