Vijesti iz Fojnice i okoline
Iako je opsada ostavila duboke ožiljke, ljubav koja je opstala postala je simbol nade i svjetla. Bilo je to vrijeme u kojem su se, uprkos svemu, ljudi držali za ruke i gradili međusobne mostove, dok su svakodnevno pokušavali preživjeti.
Mnogi su parovi u tom teškom periodu nastavili graditi svoje živote, bez obzira na sve prepreke koje su ih okruživale.
Ljubav nije bila samo romantika, već i temelj svakodnevnog opstanka. Tako su u skloništima, pod neprekidnim zvukom granata, organizirana su skromna vjenčanja, simbolična, ali puna osjećaja i nade.Ljudi su se zaljubljivali i voljeli, ne obazirući se na sve prepreke koje su stajale pred njima. U tim trenucima nesigurnosti, kad su svi bili suočeni sa stalnim prijetnjama od granata, opskrbom koja je bila na minimumu i svakodnevnim napadima na grad, ljubav je bila posljednja stvar koja je mogla pružiti utjehu.Bilo je to vrijeme kada su ljude vezivale male stvari – zajednički trenuci, podjela komadića hrane ili tek nježna riječ u trenutku panike. Ljubav u Sarajevu tokom opsade bila je više od osjećaja. Ona je bila borba, nada, hrabrost.Sigurni smo da bi priče o ljubavima pod opsadom Sarajeva napunile cijelu jednu biblioteku, a iako je ona najveća – Boška i Admire, odnosno naših “Romea i Julije”, ispričana cijelom svijetu, neke su ostale prešućene, možda i zaboravljene.Dok su bili ranjeni, krvavi i preplavljeni tugom, upravo tada su nastajale najljepše priče. Cvijeće se donosilo, nježni zagrljaji pružali, a utjeha je bila dragocjenija od svega. I dok je svijet oko njih tonuo u ruševine, ljubav je ostajala postojana, nezaustavljiva, snažnija od svega što su proživljavali.
