Vijesti iz Fojnice i okoline
Osnovna stvar koja ukazuje na to da je više žrtava Moamera Kasumovića, nego što je dobio presuda za zlostavljanje jeste to što mladić koji je prvi progovorio o svom bolu, nije isti mladić zbog kojeg je glumac presuđen.
Hrabrog, danas već muškarca, predstava i umjetnost podstakli su da govori o traumama koje je preživio. Izustio je ono što ga godinama muči, vjerovatno nesvjestan kuda će to odvesti i na kakvu društvenu odgovornost će nas natjerati. U sali kada je iznio svoju potresnu ispovijest bili su glumci i mnogobrojna publika, među njima su se našli i novinari koji su odlučili dublje provjeriti o čemu se radi.
Došli su do šokantnog i dokazanog saznanja – Moamer Kasumović je 2021. godine presuđen zbog bludnih radnji nad maloljetnikom. U periodu nakon prve objave i obznane ove gnusnosti, mnogi su mislili da je riječ o istoj osobi, no vremenom se klupko odmotalo – riječ je o potpuno drugoj žrtvi. Imena obje žrtve su poznata redakciji, a mladić zbog kojeg je presuđen ohrabrio se dati nekoliko anonimnih izjava u medijima.
Ono što je on rekao i ono što smo pročitali u presudi duboko nas je potreslo, a sama činjenica da je Kasumović maloljetnika zlostavljao svega pola metra iza leđa dječakovog oca koji ništa nije vidio, učinila je da zanijemimo, a zatim i progovorimo glasnije.
Eksplicitna presuda, o kojoj nećemo detaljno pisati iz poštovanja prema žrtvi i njegovoj porodici, pokazala je da Kasumović nije prezao ni pred čim/kim i bila je dovoljan razlog da “kopamo” dublje. U ovom trenutku, postoje brojne priče do kojih smo došli, a koje naši sagovornici još uvijek ne mogu podijeliti glasno. Jasno je i zašto – trauma i sramota su ogromne, a podrška je sve do sinoć bila premala. Njihove priče protežu se od seksualnog zlostavljanja, preko Kasumovićevog “dodirivanja u šali” do mladića koji su u takvom trenutku bili dovoljno pribrani da se adekvatno odbrane.
Upravo zbog takvih primjera, koji čekaju podršku države i okruženja, važno je da kao društvo glasno osudimo Kasumovića i da tražimo odgovore od pravnog sistema. Pitanja za zakonodavce i izvršnu vlast je mnogo – počnimo od toga “Zašto je ovako gnusan predmet završio samo s jednom godinom zatvora?”, “Zašto dozvoljavamo zlostavljačima djece da otkupe zatvorsku kaznu?”, “Zašto registar pedofila nije javan?” i u konačnici, nakon svega što smo saznali u medijima, “Zašto tužilaštvo po službenoj dužnosti ne otvori novi predmet u kojem će raditi posao koji su novinari radili prethodnih nekoliko dana?”.
Kasumović je godinama radio kako s odraslima, tako i s djecom. Gdje je radio i s kim je radio, tužioci mogu saznati jednostavnim pretraživanjem na Googleu, i to je npr. mjesto odakle mogu početi. Naravno da osobe s kojima je radio nisu krive “po defaultu”, samo jer su radile s njim, mnogi od njih su se već ogradili od svega, uvjeravajući da ništa nisu znali te mu sada otkazuju saradnje. No, ima i onih koji šute.
Pozorišna umjetnost je već pokazala kakvu ulogu ima u društvu jer je pokrenula sve ovo. Zbog ogromne pozitivne uloge glumaca, režisera, scenarista i drugih radnika iz ove branše, neopravdano je stavljati ih sve u isti koš i poistovjećivati s Kasumovićem ili optuživati da su ga skrivali. Isto tako je neopravdana šutnja pojedinaca nad sudski utvrđenim činjenicama.
