Vijesti iz Fojnice i okoline
Mejasa iz Gradačca, Bosanka koja je sudbinu vezala za Njemačku, predstavlja jedinstven primjer kako je moguće živjeti u inostranstvu, a istovremeno ostati jako vezan za svoju tradiciju.
Njena priča je inspirativna i posebna, jer je život u Njemačkoj, umjesto da je udalji od korijena, učinio da se još više posveti bosanskoj kulturi i običajima. Ona ističe da je upravo tamo, daleko od rodne zemlje, počela da pridaje još veću važnost tradiciji u kojoj je odrasla.
Mejasina ljubavna priča djeluje gotovo filmski, jer je svog supruga poznavala samo šest dana prije nego što je donijela odluku da se uda za njega i preseli u nepoznatu zemlju. Način na koji se udala podsjeća na stare običaje, kada su brakovi često bili dogovoreni preko provodadžija. „Udala sam se na stari vakat,“ kaže ona sa osmijehom, prisećajući se kako je stupila u brak sa čovjekom kojeg jedva da je znala, ali za kojeg danas kaže da je najbolji muž kojeg je mogla imati, piše Stil.
Kada je stigla u Njemačku, Mejasa je sa suprugom započela novi život u velikoj kući sa dvorištem, što ju je odmah podsjetilo na njen dom u Bosni. Pri prvoj šetnji po dvorištu, naišla je na sobičak koji je nazivala „mutvak“, staru ostavu koja je nekada bila uobičajena u bosanskim domaćinstvima. Ta soba postala je prekretnica za Mejasi, jer joj je upravo tada sinula ideja da dio svog novog doma preuredi i unese u njega duh Bosne.
– Mogla bih ovdje napraviti bosansku sobu – uzviknula je oduševljeno, i odmah krenula sa suprugom u realizaciju te ideje.
Enterijer njihove kuće ubrzo je postao prava oaza bosanske tradicije. Vezeni jastuci, ćilimi i ručni radovi krasili su prostor, stvarajući osećaj topline i domaćinske atmosfere, kakva je bila u Bosni i Hercegovini. Sve te rukotvorine nisu samo dekoracija, već simbol povezanosti sa domovinom, kulturom i načinom života kojeg se Mejasa ne odriče ni u dalekoj Njemačkoj. Njena kreativnost i talenat za pisanje pesama, koji je otkrila kroz ovaj proces, posebno su oduševili njenog muža.
Pored očuvanja tradicije kroz enterijer, Mejasa vodi pravi domaćinski život – priprema zimnicu, kuva, čisti i obrađuje baštu. U dvorištu je posadila razne vrste voća i povrća, baš kao što bi to činila u Bosni i Hercegovini. Iako živi u Njemačkoj, priznaje da su i Nijemice vješte u kuhinji, pa često razmenjuje recepte sa njima, što doprinosi njenom osjećaju pripadnosti i u toj novoj sredini.
Mejasina priča pokazuje da je moguće spojiti dva različita svijeta – moderan život u inostranstvu i ljubav prema tradiciji. Ona je uspjela da u svom novom domu stvori mali kutak Bosne, čuvajući uspomene i vrijednosti svog naroda.
