Vijesti iz Fojnice i okoline
Ormanov Potok, smješten na nadmorskoj visini od 560 metara, udaljen je 4 kilometra od Fojnice, a krasi ga idilična priroda i mirna atmosfera.
Piše: Harun Pašalić
Ovo selo s tridesetak kuća prostire se na površini od 1,03 kvadratnih kilometara, nudeći svojim stanovnicima pogled na netaknute šume i pitome livade.
Prema popisu iz 2013. godine, u selu je živjelo 155 stanovnika, od kojih 146 Bošnjaka i 9 Hrvata. Selo je kroz decenije očuvalo svoju autentičnost, iako je 1971. godine brojalo nešto manje stanovnika – njih 107.
Stanovnici sela pripadaju porodicama poput Orman, Hasanagić, Ramić, Merdžanić, Kršić, Bajrić, Huseljić i Gondžetović.
Većina njih su se u prijašnje vrijeme bavili poljoprivredom, stočarstvom i radom u pilanama, što je činilo osnovu njihovog životnog stila. Uprkos izazovima i odlasku mnogih mladih u inostranstvo ili veće gradove, zajednica uspijeva održati duh solidarnosti i očuvanja običaja.
Vjerski život u Ormanovom Potoku ima posebno mjesto u svakodnevici. Mesdžid izgrađen 2003. godine okuplja mještane na namazu, gdje Ibrahim Orman predvodi jacije i teravije, a tokom ramazana i sabah-namaz.
Adem Kršić, efendija koji je u selo doselio iz Grabovika, ostavio je dubok trag kao imam, a službovao je u Jajcu, Šipovu i drugim mjestima.
Prirodne ljepote ovog kraja pružaju stanovnicima mir i povezanost s okolinom. Okruženi šumom i livadama, mještani žive u skladu s prirodom, dok ujedno njeguju veze sa svojom prošlošću. Porodice prenose tradiciju, lijepe običaje i odgojne vrijednosti na mlađe generacije.
Razgovarali smo sa Zijom Ramićem i njegovom suprugom Senom-Ešefom. Oni su ponosni na svoje selo, ali i svjesni realnosti modernog života. Njihov sin Miralem i snaha Berina Klisura-Ramić, trenutno žive i rade u Burkhausenu u Njemačkoj. Nažalost, mnoge mlade porodice su napustile selo u potrazi za boljim životnim prilikama, ostavljajući za sobom uspomene i veze s rodnim krajem.
Nažalost, ratna prošlost nije zaobišla ni Ormanov Potok. Selo s ponosom, ali i tugom, pamti pet šehida koji su dali živote: Hasanagić Ramiz, Đino Dževad, Salko Hasanagić, Hamdija Orman i Hasib Šabić. Njihove žrtve zauvijek su upisane u kolektivno sjećanje sela, koje danas živi u miru, s ponosom na svoju povijest.
Ormanov Potok, iako skromno naselje, odiše toplinom i zajedništvom. Njegove prirodne ljepote, tradicija i sjećanja na one koji su dali živote za ovu zemlju čine ga posebnim mjestom gdje se prošlost i sadašnjost spajaju u harmoniji prirode i života.
