Prof. dr. Abdulah Konjicija (1929.-2004.) – ljekar, političar i borac za Bosnu

Znameniti Fojničani

Prof. dr. Abdulah Konjicija (1929.-2004.) – ljekar, političar i borac za Bosnu

Piše: prof. Mensur ef. Pašalić

Abdulah Konjicija je rođen u Fojnici 4. 3. 1929. godine. Njegovi čestiti roditelji, hadži Ibrahim i hadži Šemsa-hanuma, imali su još sinove Abdul-Malika (Malić), Safeta i Ekrema.

Inače, hadži Ibrahim je bio vrlo uspješan trgovac koji je posjedovao niz nekretnina u gradu te značajne zemljišne posjede u okolini Fojnice. Poslove je skladno vodio sa svojim bratom Mulom.

Krasila ih je mudrost, posvećenost, poslovna umješnost, ali i islamsko opredjeljenje koje je krunisano odlaskom na hadž 2. 2. 1969. godine

Kuriozitet je da su zajedno otišli na hadž Ibrahim, njegova supruga Šemsa i brat Mulo. Pored tadašnje ogromne cijene odlaska na hadž, impresionira da je petu islamsku dužnost obavila i Šemsa-hanuma što je unikat toga doba.

Porodica Konjicija je ulagala u znanje svoje djece pa je Abdulah 1957. godine završio Medicinski, a Malić Šumarski fakuktet.

Dr. Abdulah se nakon ljekarskog staža zapošljava u Domu zdravlja u Varešu gdje radi do 1962. godine kada prelazi u Sarajevo na Kliničku bolnicu za tuberkulozu i bolesti pluća. U međuvremenu se ženi dr. Maidom Bašić sa kojom dobija sina Rusmira.

Dr. Abdulah 1974. godine brani doktorsku disertaciju na temu “Skrining metod u detekciji karcinoma bronha na pulmološkom odjelu.” Kao redovni profesor Pulmologije predaje u Sarajevu na Medicinskom i Stomatološkom fakultetu te Višoj medicinskoj školi. Također, predavao je na Medicinskom fakultetu u Tuzli  i Banja Luci.

Dr. Zijada Salihagić (u. 2021.) nam je govorila da je na njegovim predavanjima uvijek bio pun amfiteatar studenata koji su sa zanimanjem slušali sadržajna izlaganja dr. Konjicije, ali i uživali u njegovoj elokvenciji i plastičnim primjerima iz bogate životne prakse.

Obzirom da nikada nije bio član SKJ tek 1990. godine postaje šef klinike “Pohrastovi” i na toj poziciji ostaje do penzionisanja.

Dr. Abdulah je autor i koautor više monografija, a objavio je i 165 naučnih radova u domaćim i inostranim publikacijama.

Dr. Abdulah Konjicija je dao značajan doprinos političkom stasavanju Bošnjaka i rađanju nezavisne i suverene Republike Bosne i Hercegovine.

Suorganizator je formiranja SDA Fojnce, član prvog IO SDA Fojnice te predsjednik Vijeća građana Skupštine Republike Bosne i Hercegovine.

Njegova erudicija, mudrost, životno iskustvo i  maniri su mu omogućili da uspješno kormilari političkim zadacima uočuvanju Države, realizaciji Referenduma te gradnji političkog sistema i odbrane od agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Stenogrami sa sjednica Predsjedništva R BiH, na kojima je redovno učestvovao, govore o njegovim direktnim zahtjevima za kvalitetnom odbranom, izgradnjom poluga Države, obezbjeđenja hrane i energenata za Sarajevo i čitavu slobodnu teritoriju te neophodnosti discipline i domaćinskog pristupa u armijskim strukturama.

Nakon penzionisanja, dr. Konjicija je često dolazio u Fojnicu kod brata Malića pa smo redovno kahvelenisali uz njegove zanimljive anegdote i prisjećanja.

– Dr. Konjicija je i puškom, u svojoj 64. godini, branio Republiku Bosnu i Hercegovinu. U septembru 1993. godine sam ga posjetio u njegovoj kući u Kemal-begovoj ulici. Na gornjem spratu koji gleda prema Vracama, živopisno mi je ispričao sljedeću anegdotu: “Početkom agresije na čardak mi dođe Emin Švrakić sa nekoliko boraca Patriotske lige, rasporediše se po pendžerima i pokazaše mi na 15 četnika koji se u koloni spuštaju prema Skenderiji. Predvodi ih jedan krupni koji je imao bradu do pupka, a kosu do *upka. Rekoh Eminu da ga da meni jer imam dobru papovku. Emin pristade, ali da ne pucamo bez njegove naredbe. Nakon što  su se približili, Emin dade naredbu, ja ispalih, vojvoda pade, ali ne znam ko ga pogodi.”

– Sredinom 1991. godine u IO SDA u Fojnici je došlo do polariziranja zbog neslaganja u vezi sa određenim kadrovskim rješenjima. IO je brojao 11 članova, a glasanja su se završavala neodlučno, 5 naprema 5. Obavijestio sam o tome dr. Konjiciju koji zbog već prisutnih tenzija u Sarajevu nije dolazio na sastanke u Fojnicu. Bez razmišljanja mi je rekao da je to lahko rješivo samo da ga telefonski uključim na narednoj sjednici. Kada sam to uradio on je na spikerfon poselamio prisutne i poručio da je ubuduće njegov glas uz glas Mensura Pašalića. Naravno, to je imponiralo, ali i značajno obavezivalo. Prisutni su uvažili stav dr. Konjicije te više nije bilo raslojenosti i blokada u odlučivanju.

– Dr. Konjicija je sa svojom braćom pohađao mekteb tridesetih godina prošlog stoljeća. Zgrada mekteba je bila tik uz Porčin harem, a muallim je bio cijenjeni i zahtjevni Ibrahim-ef. Borić (u. 1954.). On ih je počesto ružio zbog njihove inertnosti, a hvalio oca od r. Ibrahima Hukića (zvani Bajto) koji je živio u romskom naselju na Adi. Dr. Konjicija je govorio da je Hukić najbolje učio Kur'an te najljepše učio ašere “Lillahi ma fissemavati ve ma fil-erd”.

– Majka dr. Konjicije, hadži Šemsa-hanuma, je preselila 1984. godine. Ja sam predvodio dženazu na kojoj je bilo jako mnogo poznatih osoba iz političkog, naučnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine. Ne znajući vjerski profil dr. Konjicije, prišao sam mu i izrazio adekvatno saučešće. On je odgovorio sa tradicionalnim “dostum sagosum”. Majku je u kabur spustio sa sinom Rusmirom i bratom Malićem, a do tada su, zbog komunističkog jednoumlja, taj čin ososbe takvog zvanja i statusa prepuštali drugima.

-Dr. Konjicija je sa dr. Ibrahimom Bušatlijom 1997. godine upoznao bosansko-hercegovačku javnost sa lokalitetom i preostalim tragovima džamije i harema koji su u Neumu porušeni 1927. godine. Mlađim generacijama je ostavio u amanet da se taktično, političkim sredstvima, dođe u priliku za reizgradnju ove džamije iz poštovanja prema njenim vakifima i džematlijama.

Dr. Abdulah Konjicija je na Bolji svijet preselio 18. 1. 2004. godine i ukopan je na sarajevskom groblju Bare.

Neka je Allahov rahmet učenoj duši prof. dr. Abdulaha Konjicije.

Fojnica, 6. 1. 2024. godine
prof. Mensur-ef. Pašalić