Alois (70) i Helga (77) Weiland već 40 godina žive u dvosobnom stanu (79 m2) u dobro očuvanoj staroj kući na groblju Westfriedhof u Münchenu.
Budući da Grad München želi renovirati kuću i zamijeniti vodovodne i električne cijevi na dijelu Westfriedhofa, bračni par mora iseliti iz kuće. Još ne znaju kad tačno, ali su zbog toga, kažu tužni.
- Ovdje se osjećamo ugodno i uložili smo puno ljubavi i novca u ovaj stan, rekla je Helga čiji je suprug Alois bio dugogodišnji grobar pa su zbog toga živjeli u kući koja pripada groblju Westfriedhof.
Weilandovima život na groblju nije nimalo zastrašujući.
- Praktički pred vratima imamo park po kojem često šetamo. Najdraži grob mi je onaj Maxla Grafa, osobno sam ga poznavao. Zajedno smo svirali usnu harmoniku. Sam sam mu iskopao grob i zatvorio ga. Ali često prolazimo i kraj groba Helgine porodice. Ovdje su i mnoge moje bivše radne kolege. Jedna je umrla vrlo mlada, s 21 godinu. Carica Soraya i voditelj emisije „Was bin ich“ Robert Lembke također su pokopani u Westfriedhofu – kaže Alois (70).
Alois Weiland otišao je u penziju 2019. Prije toga bilo mu je teže “isključiti” se od posla navečer nego živjeti pored 48.000 mrtvih.
- Rodbina preminulih mi je često zvonila na vrata, noću ili vikendom. Većina je htjela razgovarati. Mnoge sam izgrlio. To je dio mog posla, čuvanje ožalošćenih. Događalo se i da je policija noću tražila starije osobe pobjegle iz obližnjeg doma za starije, za koje se sumnjalo da su na grobovima svojih najmilijih i obično su se tamo nalazili. Jednom je stotinu ljudi došlo sa psima i tražilo neki grob. Nestali stariji građanin kojeg su tražili za to je vrijeme sjedio u kafiću Schwabing, govori Alois za lokalne medije.
Ono za šta godinama nije bilo nikakve utjehe bila su mrtva djeca i mladi ljudi, kaže Weiland.
- Ne možete se nikad naviknuti na ovaj posao u tolikoj mjeri da vas to ne pogodi”, kaže starac.
Bračni par ima sina i tri unuke koji su im redovno pomagali da se nose s teškim stranama posla.
Alois Weiland samo je jednom doživio nešto strašno. Tada je navečer zaključao groblje i upravo je okretao ključ na vratima pogrebne dvorane.
- Najednom se niotkuda pojavila žena odjevena u crno i stala iza mene. Od šoka sam ispustio ključ. Pomislio sam: Sad je neko ustao! Ali to je bila samo supruga preminulog koja je željela znati kada je sutra komemoracija njenom mužu – kaže Alois.
Weilandovi vole svoj miran dom. Grad želi Weilandovima pronaći privremeni stan tokom renoviranja. No ne gube nadu da će im ipak biti dopušteno ostati.