Kada je stariji brat Ivo Ramljak, polovinom 80-ih godina prošlog vijeka, u svojoj 32. godini života, obolio od teške hronične bubrežne bolesti, jedan od načina rješavanja njegovog zdravstvenog problema bila je i transplantacija bubrega. U to vrijeme transplantacije nisu bile baš tako česte, ali je to na sreću Ivo ipak uspio doživjeti i preživjeti.

– U trenucima kada su saznali za bolest, Ivina porodica je bila zatečena i tužna. Teški su to bili dani za porodicu Ramljak, ali su znali da postoji rješenje. To im je tada davalo kakvu-takvu nadu da će neko iz porodice biti podoban i zdrav da bude donor bubrega oboljelom Ivi, kako bi ga spasio teškog liječenja dijalizom i kako bi mu produžio život.

Nakon rutinskih kontrola članova porodice ispostavilo se da će donor biti njegov mlađi brat Miroslav koji je tada imao nepunih 27 godina, kao najpodobniji i najzdraviji a čije se tkivo nakon tipizacije gotovo idealno podudarilo sa Ivinim – kazao je Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantniranih bolesnika.

Dodao je da je transplantacija urađena 10. marta davne 1987. godine u KBC Zagreb, a da braća Ramljak i nakon gotovo četiri decenije “i dalje žive svoje sasvim normalne porodične živote”. Obojica su članovi Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Srednjobosanskog kantona.

 

Braća Ramljak

 

 

– Poenta i poruka priče jeste, budi darivatelj, budi donor, spasi nekoga u porodici ako je bubrežni ili jetreni bolesnik, daruj dio sebe. Osoba koja je zdrava i koja je donor ne gubi ništa, a osoba koja dobije organ, bubreg ili dio jetre dobiva sve, ozdravljenje, novi život i životnu radost. Ramljaci su svima nama primjer dobrote, bratske i ljudske ljubavi, brata prema bratu i čovjeka prema čovjeku – naglasio je Žuljević.