Harun Pašalić: Bosanski islam protiv sijača terora i mržnje

Prativši internet komunikaciju i razgovore ljudi na ulici, uvidio sam koliko je moj bošnjački narod zbunjen i koliko je medijski prostor zaprljan svojim tumačenjem…

Piše: Harun Pašalić

Prativši internet komunikaciju i razgovore ljudi na ulici, uvidio sam koliko je moj bošnjački narod zbunjen i koliko je medijski prostor zaprljan svojim tumačenjem i pojednostavljivanjem polivalentnog shvatanja dešavanja u Bosni i Hercegovini i svijetu. Sramotan je i jedan zvižduk minuti šutnje za poginule u Parizu, još sramotnije je to pripisati svim ljudima na stadionu, a najsramotnije je to medijski pripisati čitavom jednom narodu. Povici i „podrška“ Palestini je više politički nego religijski inat što i mediji ne mogu nekada napraviti razliku, a kamoli neuki pojedinac. Problem je i u tome što onaj zviždač minuti šutnje u Dablinu i ne zna gdje se nalazi Palestina, čak mislim da bi pogriješio i kontinent na kojem se Palestina nalazi. Nakon te minute šutnje i usamljenog zvižduka dolazi reisovih pet minuta. Pet minuta pomjerenog ezana zarad počasti nevino stradalim i zarad neprekidanja minute šutnje u 12 sati. Opet su se dežurni, novopečeni muslimani, nedavno izašli iz rehabilitacionog centra za odvikavanje od droga, alkohola i drugih poroka, javili iz svojih jazbina koje oni vole nazvati „de'avetskim centrima“ kako bi reisa i bošnjački, muslimanski narod proglasili slugama Zapada i izdajicama islama i poslanika Muhammeda, a.s.! Ti novopečeni „pravi“ muslimani, skraćenih nogavica, dugih i neurednih brada, obučeni u prljavo bijele galabije (odjeća svojstvena prijašnjim i današnjim Arapima) nazivaju sebe zaštitnicima istinskog islama…

E, neuka moja braćo, kako se može štititi nešto što je uspjelo živjeti i živi na ovim prostorima 552 godine, nešto što je postalo sastavnim dijelom Evrope i njenog naslijeđa. Islam nije samo arapski, islam je i afrički i američki i evropski. Islam je svjetska religija. Ali, to moja novopečena, rehabilitovana „braća“ ne razumiju. Oni žele da vrate vrijeme unazad, umjesto da idu naprijed. Bosanski musliman ne može da sadi palmino drveće niti da uzgaja hurme, arapski musliman ne može da sadi jabuke, trešnje i da uzgaja maline. Bosanski musliman ne može jahati devu i arapskog konja (možda i može arapskog konja ako ima 100000 eura u šteku) kao što je Poslanik,a.s., mogao, ali može da vozi auto kao pandan devi iz Poslanikovog vremena ili motocikl kao pandan brzim, arapskim konjima.

Pravi islam se ne bori protiv vremena nego je dio vremena kao psihološki i društveni korektiv i vodič pravoga puta, pravi islam nije estetska ruina prošlih vremena. Upravo zbog navedenog, bosanski islam ima svoje specifičnosti koje se ne kose sa fundamentima religije jer sve što nije zabranjeno, po islamu, je dozvoljeno. Bosanski islam je kulturološki islam čija je odlika suživot, suosjećanje, milost, oprost, sve ono što čini jednu vjeru, bosanski islam nije „islam“ ISIL-ovaca, njihovih sljedbenika i simpatizera koji uz povike „Allahu Ekber“ ubijaju nevine ljude, ruše spomenike, prekidaju minute šutnje i proglašavaju nevjernikom čija je krv halal (dozvoljena) svakoga ko se sa njima ne slaže. Bosanski islam ne podnosi teror, ne voli mržnju. Bosanski islam je klanjanje akšam-namaza i poslije toga sijelo, večera sa porodicom i komšijama, lijepa sevdalinka, kahva i čekanje jacijskog ezana.