Piše: Harun Pašalić
Kada pišete tekstove o ljudima, pojavama, stanjima uđete u kolotečinu zbog koje izgubite radost i ljepotu koje pisanje donosi. Ipak, tu i tamo se pojavi doza sreće kada pišete o ljudima koji su dio vašeg djetinjstva iako to oni, možda, i ne znaju. Taj osjećaj se pojavio i kod autora ovih redaka kada je Bojan, sin Želje i Sanele, kazao da roditelji nemaju ništa protiv da budu dijelom naše rubrike Fojničani u dijaspori.
Željo Salihagić je rođen 1963. godine, sin je Hamze i Latinke-Late Salihagić, a Sanela koja je rođena 1968. godine je kćerka, legende naše čaršije, Jure brice. Njihov sin Bojan je 1990. godište, a Bojanova kćerkica Gabriela se rodila 2012. godine.
Željo i njegova porodica su živjeli preko puta Čaršijske džamije te su bili moje prve komšije. Kao dječaku od 5-6 godina se ureže u sjećanje kada vam se neko fino javi, našali sa vama, nasmije, a Željo i njegova supruga Sanela su uvijek imali osmijeh viška za mene. Ono što ni Željo ne zna, jeste, da sam zbog njega zavolio fudbal. Željo je bio fantastični prvotimac FK Fojnica i igrao je na svim pozicijama, od golmana do napadača. Prije rata je nosio broj 9 na leđima, a poslije rata je bio stamena “petica”, centarhalf koji je igrao u tandemu sa još jednim komšijom Emirom Memijom – Mimetom.
Iako su i rat proveli u Fojnici, u potrazi za boljim i sigurnijim životom odlaze u Ameriku 1999. godine. Danas svi žive u državi Južna Dakota. Željo radi kao vozač u jednoj logističkoj kompaniji, a teta Sanela u zdravstvenom marketu. Uživaju da slobodno vrijeme provedu sa svojom unukom, Bojanovom kćerkom Gabrielom. Hobi su im i održavanje bašče i cvijeća jer zelenilo podsjeća na rodni kraj.
Veoma je interesantno kazati da je Bojan danas šerif (sheriff) u policiji Južne Dakote, tako da imamo Fojničane koji održavaju red i zakon i u dalekoj Americi. Čitava porodica, a posebno Bojan vole i trude se da što češće dolaze u Fojnicu, u svoj rodni grad i time pokazuju da se iz Fojnice može otići, ali Fojnica iz srca nikada.