Najniža plaća u Federaciji četiri godine zakovana na iznos od 406 KM, nema izgleda za povećanja

Premijer Federacije BiH Fadil Novalić je prije više od četiri godine izjavio da bi povećanje minimalne plaće na 420 KM bilo društveno opasno i kočilo ekonomski rast. Federacija BiH nikada nije dostigla taj nivo najniže plaće, od 420 KM, iako su se za povećanje kojim ne bi došlo do posljedica po uhodane tokove budžeta, rezolutni su čak i eksperti Vlade FBiH, već odavno stekli uvjeti.

Najniža plaća je, protivno svakoj ekonomskoj logici, zakovana već četiri godine na iznos od 406 KM, zbog čega se premijeru Federacije BiH podsmjehuju čak i kolege iz Republike Srpske, gdje minimalna plaća već godinu iznosi 520 KM.

Povećanje minimalne plaće u Federaciji BiH čekat će, kako saznajemo, nove zakone o porezu na dohodak i doprinosima, što znači da do daljnjeg neće doći na dnevni red. Taj ionako spori proces dodatno je usporila pandemija koronavirusa.

Velika razlika

U Poreznoj upravi Federacije BiH su za Klix.ba kazali da je u martu 2020. godine, kada je proglašena pandemija koronavirusa, ukupno 23.025 zaposlenika primilo najnižu plaću u Federaciji BiH.

Mevludin Bektić iz Saveza samostalnih sindikata BiH ističe da je pandemija od tada dovela je do nagle promjene na tržištu rada, na način da se drastično povećao broj radnika sa najnižom plaćom.

“Za vrijeme pandemije koronavirusa otprilike 200 hiljada radnika prima najnižu plaću od 406 KM. Pritom je nepoznato da li ti radnici primaju neku drugu vrstu naknada”, kazao je Bektić za Klix.ba.

U Savezu samostalnih sindikata BiH ističu da se svi socijalni partneri u Ekonomsko-socijalnom vijeću rukovode različitim podacima, ali da su svi složni da je za kratko vrijeme došlo do velike razlike.

“Znamo da su za blizu 134 hiljade radnika u vrijeme pandemije zatražene subvencije. Pojedine djelatnosti uopće nisu bile obuhvaćene prvim setom pomoći. Tako da pretpostavljamo da je to blizu 200 hiljada ljudi sa najnižom plaćom”, rekao je Bektić.

Prema njegovim riječima, nemoguće je znati da li poslodavci tim radnicima, izvan okvira najniže plaće, daju nešto u naturi ili kešu.

“Ukoliko je to tako, to je siva ekonomija i to je posao za insepkciju rada. Ovdje se govori javno da niko nema 406 KM, nego da se isplaćuju drugi benefiti koji se tretiraju kao plaća”, istakao je on.

Poentirao je da bi trebalo da se Vlada Federacije BiH angažuje na uspostavi funkcioniranje sistema.

Procjene stručnjaka iz Vlade FBiH bile su da je prije pandemije blizu 30 hiljada radnika primalo najnižu plaću, među kojima je bila većina ljudi koji sami sebi uplaćuju poreze i doprinose.

Smatraju da se tokom pandemije povećao broj ljudi sa najnižom plaćom, ali da je nemoguće da taj broj prelazi 150 hiljada.

“Nisu svi za koje je zatražena subvencija primali najnižu plaću od 406 KM, već i oni sa višim plaćama, s tim što je njima poslodavac uplaćivao razliku”, kazao nam je izvor iz Vlade FBiH.

Set mjera i namjera

Savez samostalnih sindikata BiH, kojim rukovodi Mevludin Bektić, dao je imperativ da se na svim sjednicama Ekonomsko-socijalnog vijeća raspravlja o najnižoj plaći u Federaciji BiH, prvenstveno zbog nasušne potrebe da dođe do njenog povećanja.

Udruženje poslodavaca FBiH deklarativno nema ništa protiv, ali insistiraju da se povećanje najniže plaće vezuje za druga tri zakona, tačnije Zakon o porezu na dohodak, Zakon o porezu na doprinose i Zakon o porezu na dobit.

“Ukoliko dobijemo rasterećenje od devet posto, koliko je predviđeno tekstom Zakona o porezu na doprinose, otvario bi se prostor za povećanje najniže plaće”, kazao je Bektić.

Međutim, upozorava da ne postoje instrumenti i mehanizmi koji bi privolili poslodavce da to uistinu primijene ako dođe do rasterećenja.

“Nigdje nije dat imperativ poslodavcima da uplate devet posto radnicima ukoliko dođe do rasterećenja. To je ostavljeno na volju poslodavcima. Nisu spremni svi to ispoštovati.”

Napominje da se na jednoj strani govori o eventualnom rasterećenju od samo devet posto u porezu na doprinose, a na drugoj, kod doprinosa i dohodaka, se nameće progresivna stopa oporezivanja.

“Narodski rečeno: na mostu ne platiš, platiš na ćupriji. S te strane, evidentno je da bi radnici podnijeli tu razliku”, kazao je Bektić.

Upozorava također da se kod oporezivanja toplog obroka i prevoza javljaju različiti problemi jer su kolektivni ugovori različito uređeni za različite djelatnosti, pa čak i različite privredne subjekte.