Vijesti iz Fojnice i okoline
Ovih pandemičnih dana gledamo kako u naše komšijske i susjedne zemlje pristiže pomoć u medicinskom materijalu od država iz cijeloga svijeta, od Kine pa do Njemačke.
Borba je za respiratore, zaštitna odijela, testove…
Piše: Harun Pašalić
Istovremeno, iako smo u deficitu sa medicinskim materijalom (pogotovo sa respiratorima) i u većoj smo potrebi od komšijskih i susjednih zemalja, pomoć iz svijeta IZOSTAJE.
Možemo kazati da to ništa nije novo jer i u ratu smo očekivali pomoć pa smo, narodski rečeno, dobili mantrak.
Ipak, od rata je prošlo 25 godina pa smo to, pomalo, i zaboravili, ali se i možda uljuljkali u lažnu sigurnost da se to više nikada neće ponoviti.
Ali, historija je majka znanja i po, defaultu, društvena ponašanja i kretanja su reverzibilni.
Obećana pomoć nikako da dođe, ali i kada dođe (poklonu se u zube ne gleda!?), to je materijal kojeg imamo u dostatnim mjerama i nije neophodan.
Dok čekamo, ako dočekamo, da se Erdogan smiluje i pošalje pomoć svojoj “braći” i dok čekamo da Saudijska Arabija, UAE, Kuvajt, Katar pošalju pomoć svojim omiljenim domaćinima u ljetnim mjesecima, do tada ta pomoć odlazi u Srbiju i Hrvatsku.
Sjedinjene Američke Države, u narodu simbol zla, represije i torture, se bore sa najvećim rastom zaraženih od korona virusa, ali, odjednom, neočekivano i bez ikakvih najava i pompeznih riječi, američki vojni avion slijeće na sarajevski aerodrom sa medicinskim materijalom koji je neophodan.
Kako došao, tako i otišao, bez pompe, slikanja i medijskog hvalisanja.
Ipak, Amerikanci su i dalje zlo, a “braća” su braća.
Proći će korona kao što i sve prođe i ostat će neko da pamti i govori.
U zlu se prijatelj poznaje, a amanet nije riječ nego obaveza.
Obaveza koja je pogažena.
