Vijesti iz Fojnice i okoline
Na današnji dan 1975. godine, preminuo je Besim Korkut, autor najpopularnijeg prevoda Kur‘ana na bosanski jezik. Čovjek koji je Bosni darovao razumijevanje Kur’ana u bogatoj kulturnoj i duhovnoj prošlosti Bosne i Hercegovine zauzima posebno, dostojanstveno mjesto. Korkut je spojio Istok i Zapad, vjeru i nauku, tradiciju i savremeni izraz. Njegov život i djelo predstavljaju svjetionik jedne tihe, ali duboko posvećene misije – približiti božansko znanje običnom čovjeku.
Rođen 25. juna 1904. godine, najvjerovatnije u Travniku, Korkut je od ranog djetinjstva pokazivao neobičnu sklonost prema jeziku i knjizi. Ruždiju je pohađao u Travniku, a Okružnu medresu u Sarajevu. Od 1920. do 1925. godine učio je u Šerijatskoj sudačkoj školi. Nakon školovanja u Sarajevu, put ga je odveo daleko – sve do Kaira, na znameniti Univerzitet Al-Azhar, centar islamske učenosti, gdje je, u dodiru s arapskim svijetom i njegovim duhovnim naslijeđem, produbio svoje znanje o vjeri i jeziku, ali i shvatio koliko je važno da svaki narod ima pravo čitati uzvišeni tekst na vlastitom jeziku.
Profesor i naučnik
Diplomirao je 1931. godine i po povratku u Sarajevo postavljen je iste godine za nastavnika u Šerijatskoj sudačkoj školi u kojoj je predavao arapski jezik, stilistiku, šerijatsko pravo, akaid i povijest islama. Jedno vrijeme je predavao i vjeronauku u Muškoj gimnaziji u Sarajevu.
Kada je otvorena Viša islamska šerijatsko-teološka škola u Sarajevu, a Šerijatska sudačka prestala s radom (juna 1937.) Korkut je premješten za profesora-vjeroučitelja u gimnaziju u Mostaru.
U Mostaru je ostao do 1940. godine, kada se vratio u Sarajevo u Šerijatsku gimnaziju, gdje je ostao do kraja 1944. godine. U isto vrijeme je honorarno predavao povijest islama u Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi.
Nakon Drugog svjetskog rata 1945. godine počeo je raditi u Ministarstvu prosvjete Narodne vlade Bosne i Hercegovine i Komitetu za visoko školstvo i naučne ustanove (od 1947 do 1950). Po osnivanju Orijentalnog instituta Korkut je prešao na rad u Institut i tu ostao do odlaska u penziju, 1969. godine.
Jedno vrijeme predavao je honorarno na Katedri za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Osim toga, pisao je za mnoge bosanskohercegovačke časopise, kao što su “Novi behar”, “Gajret”, “Glasnik VIS-a”, a svoje radove je potpisivao punim imenom i prezimenom.
Životno djelo
Kao profesor i naučni saradnik u Orijentalnom institutu u Sarajevu, Korkut je dane provodio među rukopisima, starim knjigama i požutjelim pergamentima. Strpljivo je čitao, prevodio i proučavao, svjestan da svaka riječ u sebi nosi dio naše historije. U tom tihom i posvećenom radu oblikovao se njegov najvažniji životni poduhvat – prevod Kur’ana na bosanski jezik, na kojem je radio više od jednog desetljeća.
Prevodio je Kur’an s originalnog arapskog jezika. Nije želio samo prevesti riječi, nego prenijeti dušu Kur’ana, njegovu ljepotu, ritam i poruku. Znao je da je Kur’an više od teksta, on je govor srca, putokaz i smjernica. Zato je svoj prevod pisao jasnim, lijepim i savremenim bosanskim jezikom, da svako može razumjeti poruku vjere, ali i osjetiti ljepotu izraza.
Međutim, nije dočekao njegovo objavljivanje, jer je objavljen 1977., dvije godine nakon njegove smrti, prvo u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu, a potom i u izdanju Starješinstva Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije u Sarajevu. Ovaj prevod je postao najčitaniji i najbolje ocijenjen prijevod Kur’ana na bosanskom jeziku. Predstavlja veliki doprinos bosanskohercegovačkoj islamistici kao i nauci uopće.
Posebnost Korkutovog prijevoda jeste u njegovoj jednostavnosti i dostojanstvu. On nije pokušavao uljepšavati tekst nepotrebnim riječima, niti ga je učinio previše teškim za čitaoca. Svaki ajet odiše poštovanjem prema originalu, ali i toplinom maternjeg jezika. U komentarima koje je dodavao uz pojedine ajete, pokazao je dubinu razumijevanja i osjećaj za mjeru – objašnjavao je ono što treba, ali nikada nije nametao svoje mišljenje.
Skromni čovjek
Iako ga nije dočekao za života, njegovo djelo nastavilo je živjeti u domovima, džamijama i školama širom Bosne i Hercegovine. Za mnoge vjernike to je bio prvi put da su mogli čitati i razumjeti Kur’an na jeziku koji osjećaju kao svoj. Time je Korkut ostvario ono što je želio, da uzvišeni tekst progovori srcima njegovog naroda.
Danas, kada se govori o Besimu Korkutu, ne spominje se samo prevodilac, nego i učeni, skromni i predani čovjek, koji je cijeli svoj život posvetio znanju. Njegov rad u Orijentalnom institutu, njegovi prevodi i istraživanja, ostali su temelj našeg razumijevanja orijentalne i islamske baštine.
Besim Korkut nije bio čovjek velikih riječi, nego velikih djela. Njegov prevod Kur’ana nije samo knjiga, to je most između jezika i vjere, između prošlosti i sadašnjosti. On nas uči da znanje i vjera ne moraju biti odvojeni, već da jedno bez drugog ne mogu živjeti.
U vremenu kada se mnogo govori, a malo sluša, Korkut nas podsjeća na vrijednost tišine, promišljanja i predanog rada. Njegovi život i djelo su poruka da se najveće stvari ne čine glasno, nego tiho, iz ljubavi prema Bogu, jeziku i čovjeku.
avaz.ba
