Vijesti iz Fojnice i okoline
Suše, požari i štetočine već mijenjaju šumske ekosisteme, a ako se način upravljanja ne promijeni, smreka, jela i bukva mogle bi nestajati sa svojih staništa. O mogućim posljedicama za Oslobodjenje.ba govorio je profesor Dalibor Ballian
Profesor Dalibor Ballian sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu, katedra za uzgajanje šuma i urbanog zelenila, upozorava da suša, požari i štetočine već mijenjaju šumske ekosisteme, dok tradicionalni način upravljanja više nije dovoljan za klimu koja se ubrzano mijenja.
Predstavio je moguće scenarije za šume Bosne i Hercegovine ukoliko nastavimo prirodu tretirati kao danas. U najgorem scenariju, u narednih 30 do 50 godina moglo bi doći do masovnog sušenja smrče, jele i bukve, češćih požara i napada štetočina, ali i gubitka izvora pitke vode.
Posljedice bi osjetili i ljudi, kroz veći rizik od erozija i poplava, ali i ugroženu dostupnost vode i privredu.
Šume neće nestati, upozorava Ballian, ali bi se njihov sastav i izgled mogli drastično promijeniti.
Za Oslobodjenje.ba upozorava na to da se šume već mijenjaju brže nego što se pojedine vrste mogu prirodno prilagoditi, dok suše, požari, štetočine i gubitak prirodnog podmlađivanja dodatno ubrzavaju njihovu degradaciju.
Prilagodba traje stotinama i hiljadama godina
Profesor upozorava da su klimatske promjene već dovele šume BiH u fazu u kojoj se mijenjaju brže nego što se pojedine vrste mogu prirodno prilagoditi. Dok evolucija i prilagodba drveća traju stotinama i hiljadama godina, suše, toplotni valovi i požari intenziviraju se iz godine u godinu.
– Već godinama smo pod jakim utjecajem klimatskih promjena. U početku su one bile slabije i nije im se posvećivala pažnja, ali sa sve većim korištenjem fosilnih goriva i smanjenjem površina pod šumama njihov značaj postaje sve veći, rekao je Ballian.
Poseban problem predstavlja, kako je rekao, nedostatak vode. Oslabljena stabla postaju podložnija potkornjacima, gljivama i drugim štetočinama, uključujući vrste koje ranije nisu predstavljale ozbiljan problem.
– Trenutno smo u fazi u kojoj se šuma mijenja brže nego što se vrste u njoj mogu prirodno prilagoditi, poručio je.
Istovremeno, autohtone vrste pokušavaju pratiti promjene pomjeranjem prema višim nadmorskim visinama, dok se prostor koji ostaje iza njih sve više otvara invazivnim vrstama.
– Jela je posebno osjetljiva na sušne periode. Primjećuje se pomjeranje vegetacijskih pojaseva prema višim nadmorskim visinama, ali to pomjeranje može biti samo do vrha planine, nakon čega slijedi nestanak, tvrdi profesor.
Ni požari više nisu samo sezonski problem. Osim što uništavaju vegetaciju, mijenjaju strukturu tla i otežavaju prirodnu obnovu šuma.
– Požari u našim šumama iza sebe ostavljaju skoro “sterilno” tlo, uništavajući organsko-mineralni sloj, brojne mikorizne zajednice, kao i sjeme koje je pohranjeno na tlu i u tlu, rekao je on.
Dodatni problem je slabo prirodno podmlađivanje jer mlade biljke tokom sušnih ljeta nemaju dovoljno vlage za razvoj korijena.
– Naše tradicionalno šumarstvo stoljećima se oslanjalo na stabilne klimatske uvjete. Zbog naglih promjena taj način više nije održiv, istakao je.
Zato je, smatra profesor, potrebno preći na aktivno prilagođavanje, uz mješovite šume, otpornije provenijencije i pomoć pri obnovi.
Neke vrste mogle bi nestati sa svojih sadašnjih staništa
Rast temperatura, duže suše i ekstremni vremenski uslovi mogli bi u narednim decenijama potpuno promijeniti sastav šuma BiH. Najugroženije su vrste koje traže više vlage i hladniju klimu, posebno jela i smreka.
– Obična jela i smreka zahtijevaju stabilnu vlažnost tokom cijele godine. Zbog rasta temperatura i manjka vlage, ove vrste su pod ogromnim stresom, kazao je profesor Ballian za Oslobodjenje.ba.
Kao posebno ozbiljan primjer navodi smreku.
– Prije desetak godina samo je u dolini rijeke Krivaje zbog suše i potom napada potkornjaka osušeno skoro milion stabala smreke različitog uzrasta.
Bukva je, kaže nam, nešto prilagodljivija, ali ni ona nije otporna na ekstremne suše i kasne proljetne mrazeve. Zbog toga se očekuje povlačenje pojedinih vrsta prema višim nadmorskim visinama i sjevernijim područjima.
Na nižim područjima prostor bi mogle preuzimati otpornije vrste poput hrasta medunca, crnog graba i crnog bora, dok bi se submediteranske i mediteranske vrste postepeno širile prema unutrašnjosti.
– Ove promjene su neizbježne, ali to ne znači da će u budućnosti nestati šume u BiH. Šume neće potpuno nestati, ali će se njihov sastav i izgled drastično promijeniti, naglasio je.
Pošumljavanje više nije dovoljno
Samo sadnja novih stabala, upozorava profesor, neće riješiti problem ako se ne promijene način upravljanja i izbor vrsta. Posebno su rizične velike monokulture koje su osjetljivije na sušu, bolesti, potkornjake i požare.
– Podizanje novih šuma sadnjom nije dovoljno. Ako se ne napravi zaokret u izboru vrsta i načinu upravljanja šumama, masovno pošumljavanje može čak pogoršati ekološku krizu ako se upotrijebi neadekvatan šumski materijal, rekao je Ballian.
Problem je i to što rasadnički asortiman još nije dovoljno prilagođen klimatskim promjenama.
– I dalje provodimo klasičnu sadnju, ali ona više ne funkcionira kako želimo, kazao je profesor.
Rješenje vidi u tri pravca: izboru otpornijih vrsta, njihovoj kontrolisanoj migraciji i drugačijem upravljanju šumama. Prednost bi trebale imati mješovite šume, prirodna obnova i genetski prilagođen sadni materijal.
– Mješovite šume bolje zadržavaju vlagu u tlu, stvaraju hladniju mikroklimu i teže obolijevaju, tvrdi on.
Zato se uspjeh pošumljavanja, smatra, više ne bi trebao mjeriti samo brojem posađenih sadnica, već brojem stabala koja će preživjeti narednih 30 do 100 godina.
Nestanak šuma znači manje vode, ali i veći rizik od poplava
Građani posljedice nestanka šuma najčešće prepoznaju tek nakon poplava i klizišta. Veza sa sušama mnogo je manje vidljiva, iako je jednako važna.
Degradirana šuma slabije zadržava vodu, povećava oticanje padavina i smanjuje kapacitet tla da vodu zadrži tokom sušnih perioda.
– Veza između nedostatka šuma i suša građanima je znatno teže uočljiva nego kod poplava, objasnio je.
Profesor upozorava da se presušivanje izvora često pripisuje samo visokim temperaturama i klimatskim promjenama, dok se zanemaruje uloga šuma u zadržavanju i regulaciji vode.
Šta nas čeka za 30 ili 50 godina?
Ako se ništa ozbiljno ne promijeni, profesor očekuje dramatične promjene u šumama BiH. Najcrnji scenario podrazumijeva masovno sušenje smrče, jele i bukve, širenje degradiranih površina, sve češće požare i snažnije napade štetočina.
Posebno zabrinjava mogućnost gubitka izvora vode i povećanja erozije, dok bi dijelovi zemlje mogli postati znatno sušniji.
– Šume su prirodni spužva-filteri. Njihovim nestankom presušit će brojni planinski izvori, a hidrološki sistem BiH bit će trajno narušen, što će dovesti do ekstremnih suša i razornih bujičnih poplava, istaknuo je.
Realniji scenario ipak podrazumijeva da će šume opstati, ali uz potpuno drugačiji sastav. Smreka, jela i bukva bile bi reducirane, dok bi otpornije vrste zauzimale sve veći prostor. Crnogorične šume pomjerale bi se prema višim nadmorskim visinama, a niži predjeli postajali bi topliji i sušniji.
Suština profesorovog upozorenja jeste da pitanje šuma više nije samo pitanje zaštite prirode, već i pitanje vode, sigurnosti, ekonomije i opstanka ekosistema kakav danas poznajemo.
