Vijesti iz Fojnice i okoline
Predizborna kampanja za Opće izbore 2026. godine praktično je već počela. I dok se političke stranke pripremaju za skupove, plakate, televizijska gostovanja i direktne susrete s biračima, jedna od možda najvažnijih izbornih utakmica već se vodi – na društvenim mrežama.
Piše: Harun Pašalić
Posljednjih sedmica primjetan je rast profila i stranica koje gotovo isključivo služe promociji određenih političara i stranaka, ali i napadima na njihove političke protivnike.
Posebno je zanimljiva pojava velikog broja Facebook profila koji ostavljaju gotovo jednoobrazne pozitivne komentare ispod objava pojedinih kandidata i funkcionera SDP-a. S druge strane, pojavljuju se i anonimne ili politički profilirane stranice koje podržavaju NiP, objavljuju profesionalno ili poluprofesionalno montirane videe usmjerene protiv SDA, dok paralelno promovišu navodne ili stvarne rezultate funkcionera NiP-a, među kojima se posebno ističu Elmedin Konaković i Adnan Delić.
Magodina objava kao primjer
Za primjer smo analizirali jednu objavu ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo Kenana Magode.
Magoda je na svom Facebook profilu objavio grafiku pod naslovom „Kultura u djelima, ne u obećanjima“, u kojoj predstavlja projekte za koje tvrdi da su realizirani tokom njegovog mandata.
Grafika je podijeljena na dvije strane. Na zelenoj strani nalazi se poruka „ONI – nisu ni pokušali“, dok je na crvenoj „MI – ispunjavamo“.
Ko su tačno „oni“, u objavi nije navedeno. Međutim, zbog političkog konteksta, izbora boja i činjenice da je riječ o predizbornoj komunikaciji, dio publike bi zelenu stranu mogao protumačiti kao aluziju na SDA. To, ipak, nije eksplicitno navedeno i ne može se predstavljati kao činjenica.
Magoda je uz grafiku napisao:
„Vrijeme izbora je vrijeme da položimo račune građanima. Mi smo izabrali da gradimo sistem, jačamo institucije i ulažemo više nego ikada.“
Dodaje kako su „pokrenuli i završili stvari koje drugi nisu ni pokušali“, uz poruku građanima da sami ocijene rezultate.
I upravo smo komentare ispod ove objave uzeli kao primjer fenomena koji zaslužuje pažnju.
„Bravo Keno“, „Do pobjede“, „Rezultati se vide“…
U trenutku kada smo pregledali objavu, ona je imala 176 reakcija i 60 komentara.
Među komentarima koje smo zabilježili gotovo da nema kritike niti ozbiljne rasprave o projektima navedenim na grafici.
Naprotiv, nižu se poruke poput:
„Puna podrška“, „Do pobjede“, „Bravo Keno“, „Djela, a ne riječi“, „Samo naprijed ministre“, „Bravo legendo“…
Jedan profil piše:
„Najjači odgovor na svaku kritiku je spisak završenih projekata!! Do pobjede Kenan Magoda.“
Drugi navodi:
„Manje priče, više završenih projekata. To je jedino mjerilo koje ima smisla!! Bravo Keno.“
Treći poručuje:
„Samo naprijed ministre, Vi ste ispunili, a oni nek ni ne pokušavaju, jer ne mogu.“
Sličan obrazac ponavlja se iz komentara u komentar.
Prema analizi koju smo napravili nad svih 60 komentara, 52 komentara ostavljena su s profila za koje smo uočili karakteristike politički koordiniranih ili neautentičnih naloga, dok je osam komentara dolazilo s profila koje smo procijenili kao autentične.
Važno je, međutim, napraviti jasnu ogradu: samo na osnovu Facebook profila i njihovih komentara nije moguće sa sigurnošću dokazati ko njima upravlja, da li su povezani sa SDP-om niti da li djeluju po nalogu stranke ili kandidata. Za takvu tvrdnju bili bi potrebni dodatni tehnički podaci ili drugi dokazi.
Ono što se može analizirati jeste obrazac njihovog ponašanja.
Zašto su politički „botovi“ važni?
Politički botovi, lažni ili koordinirani profili ne služe samo tome da političaru napišu „Bravo“.
Njihova stvarna vrijednost nalazi se u stvaranju privida javnog raspoloženja.
Prosječan korisnik Facebooka otvori objavu političara i vidi desetine pozitivnih komentara. Ne provjerava ko su ljudi koji ih ostavljaju, kada su otvorili profile, šta inače objavljuju niti komentiraju li iste političare svakoga dana.
On jednostavno vidi masu.
Ako desetine ljudi pišu da je neko „najbolji ministar“, da se „rezultati vide“, da „nikada nije bilo bolje“ ili da kandidat treba nastaviti istim putem, kod dijela publike može nastati utisak da takvo mišljenje dijeli mnogo veći broj građana nego što je stvarno slučaj.
To je klasičan efekat socijalnog dokaza: ljudi pri procjeni neke osobe, proizvoda ili ideje često posmatraju kako je procjenjuju drugi.
U politici takav mehanizam može biti izuzetno vrijedan.
Od promocije do napada na protivnike
Drugi dio ovakvog političkog djelovanja na društvenim mrežama jeste napad na protivnike.
Isti ili slični profili mogu imati dvije funkcije: na jednoj objavi veličati vlastitog kandidata, a na drugoj ismijavati, diskreditirati ili zatrpavati negativnim komentarima političkog protivnika.
Tako se stvara dvostruka slika.
„Naš“ kandidat je sposoban, vrijedan, omiljen i uspješan. „Njihov“ kandidat je nesposoban, korumpiran, nepopularan ili predmet ismijavanja.
Kada se takva poruka ponovi stotinama ili hiljadama puta tokom nekoliko mjeseci kampanje, njen cilj više nije samo jedan lajk ili komentar. Cilj je oblikovanje percepcije.
Model koji smo ranije gledali kod drugih stranaka
Organizirano političko djelovanje putem društvenih mreža nije novost u Bosni i Hercegovini niti se može pripisati samo jednoj političkoj opciji.
Godinama smo svjedočili optužbama o postojanju organiziranih mreža profila koje podržavaju različite političke stranke, a posebno prepoznatljiv model jeste masovno komentiranje, dijeljenje stranačkih poruka i koordinirano napadanje političkih protivnika.
Ono što je sada interesantno jeste da se sličan obrazac sve vidljivije pojavljuje i oko političara SDP-a, barem prema profilima i komentarima koje smo pratili.
Ali bez dokaza o organizacionoj vezi bilo bi neodgovorno takve profile jednostavno proglasiti „SDP-ovom farmom botova“. Preciznije je govoriti o profilima koji pokazuju obrasce koordinirane političke promocije i podrške kandidatima SDP-a.
Ista metodologija trebala bi važiti za svaku stranku – SDP, SDA, NiP, SNSD, HDZ ili bilo koju drugu.
Kampanja u kojoj više ne znamo ko je stvaran
Problem nije u tome što neko podržava Kenana Magodu, Elmedina Konakovića, Adnana Delića ili bilo kojeg drugog političara.
Građani imaju potpuno pravo podržavati koga žele, hvaliti njegov rad i pozivati druge da glasaju za njega.
Problem nastaje kada se organizirana politička propaganda pokušava predstaviti kao spontano mišljenje običnih građana.
Ako iza desetina naizgled različitih ljudi zapravo stoji koordinirana mreža, politički štab ili nekoliko osoba koje upravljaju većim brojem profila, tada više ne govorimo o stvarnom raspoloženju javnosti.
Govorimo o njegovoj simulaciji.
Građani bi zato tokom ove kampanje trebali gledati dalje od broja lajkova.
Ne mora političar kojeg na Facebooku hvali 100 profila biti bolji od onoga kojeg hvali deset ljudi. Niti političar ispod čije objave ima 200 negativnih komentara mora biti omražen među građanima.
U vremenu u kojem je moguće organizirati desetine profila, stranica i kanala komunikacije, popularnost na društvenim mrežama sve je teže poistovjetiti sa stvarnim raspoloženjem birača.
Zato bi možda najbolje pravilo za Opće izbore 2026. godine moglo biti vrlo jednostavno:
Ne brojite komentare – provjeravajte rezultate. Ne vjerujte masi profila – provjeravajte činjenice.
Jer predizborna kampanja više se ne vodi samo za glas birača.
Vodi se i za njegovu percepciju.
