Hodžina sjećanja (37): Nazif-ef. Karasalihović (1887-1972) – Svršenik fojničke Medrese

Osuđen na zatvorsku kaznu zbog podučavanja muslimanske djece

Hodžina sjećanja (37): Nazif-ef. Karasalihović (1887-1972) – Svršenik fojničke Medrese

Piše: prof. Mensur-ef. Pašalić

Fojnička Medresa je najstarija odgojno-obrazovna ustanova na području nekadašnjeg fojničkog sreza (Fojnica, Kiseljak, Kreševo i Busovača). Sagradio ju je plemeniti Šaban Ahmed-efendija, fojniĉko-kreševski kadija, u periodu gradnje Čaršijske džamije (1666).

U njoj su se obrazovali, pored učenika iz navedenih općina, i učenici iz  Konjica, Vakufa, Žepča i drugih mjesta, a koji su ostavili jako značajan doprinos u vjerskom, kulturnom i edukativnom životu Bošnjaka-muslimana svoga vremena. Jedan od njih je i cijenjeni Nazif-ef. Karasalihović, rođen 1887. godine u Malim Sotnicama, općina Kiseljak.

Njegov čestiti babo Emin i plemenita majka Fata-hanuma su svojih sedam sinova i dvije kćerke odgojili u islamskim vrijednostima pa su Nazifa poslali na školovanje u fojničku Medresu, a sinovi Hasan i Alija su svoj mu'minski životni put finalizirali odlaskom na hadž pedestih godina prošlog stoljeća.

(Slika iz Medrese Nazif sjedi u prvom redu, treći s lijeva)

Nakon uspješno završene Medrese, Nazif-efendija se oženio Sifa-hanumom (Kadrić) sa kojom je dobio kćerku Fatu (Buljina) udatu u Živžiće i sina Muju koji je nestao u Hrvatskoj tokom služenja vojne obaveze u vrijeme NDH. Nakon prerane smrti Sifa-hanume, oženio se Aiša-hanumom (Jusupović)  sa kojom ga je Allah Milostivi obradovao kćerkama: Safijom (Hodžić) udatom u Brestovsko, Hasijom (Hodžić) udatom u Smajloviće i Nafom (Zrno) udatom u Bilalovac te sinovima Mehom i Ademom.

Naravno, svu djecu su odgojili u duhu din-islama i naše bošnjačke tradicije i kulture koju njihovi nasljednici i danas s ponosom žive.

(Slika sa Aišom i sinom Mujom)

Inače, Nazif-ef. Karasalihović je čitav radni vijek proveo kao imam, hatib i muallim u džematu Milodraž te okolnim mjestima: Velike Sotnice, Orahovo i Duke. Bio je istinski duhovni autoritet svojih džematlija u vrlo turbulentnim vrmenima svjetskih ratova i nenakolonjenih političkih  režima. Iz ljubavi prema Allahu i posljednjem poslaniku Muhammedu a.s., bez regularne plaće, klanjao je dżume, predvodio namaze, podučavao je djecu islamu, obavljao je gasuljenja i dženaze, učio mevlude, zikrove i tevhide, bio je uz džematlije u njihovim radostima i žalostima. Krasio ga je lijep ahlak i blagost u komunikaciji sa vjernicima koji su ga jako cijenili. Obzirom da je od poljoprivrede izdržavao svojiu brojnu porodicu, u ispomoć mu je dolazilo po 25-30 žetalica ili kopača.

Nakon Drugog svjetskog rata komunističke vlasti su ga nekoliko mjeseci utamničile u zatvor jer je u svojoj kući obrazovao i podučavao muslimansku djecu din-islamu i učenju posljednje Allahove knjige Časnog Kur'ana. Zatvorski kazamati i torture ga nisu slomile nego je i dalje dostojanstveno, nepokolebljivo i hrabro do kraja svoga života živio, promovirao i podučavao lijepi din-islam.

Tome je svjedočio i hadži Jusuf-ef. Hurem (1932-2006) koji nam je ostavio u amanet događaj iz 1951. godine kada su u kiseljačku UDB-u pozvani Nazif-ef. Karasalihović, hafiz Muhamed-ef. Gačo, hafiz šejh Mustafa-ef. Mujić, hafiz Kjazim-ef. Hadžimejlić i Jusuf-ef. Hurem. Dugo su čekali pred vratima šefa UDB-e Rešada Dizdarevića, a bijaše samo jedna stolica. Svi su je ponudili Nazif-efendiji iskazujući tako repsekt prema njegovim godinama i ilumu. U UDB-i su tada doživjeli silne verbalne i fizičke napade, poniženja  i strogu zabranu mektebskog rada sa djecom. Nazif-efendiju nisu preplašili pa je on, zbog islama i budućnosti muslimanske djece koju je učio u svojoj kući, žrtvovao dio slobode i komoditeta svoje porodice. U tom neslobodnom vaktu Nazif-ef. je posebno prijateljavao sa šejhom hafizom Mustafom-ef. Mujićem (1910-1999) iz Paleža i medresanskim kolegom Hasan-ef. Kunićem (1895-1972), ostruškim imamom. Sa njima je rahatluk pronalazio u ibadetu, zikru i lijepom islamskom muhabetu. Iznimno je poštovao i volio šejha Mujića koga je vasijetom oporučio da ga ogasuli i klanja mu dženazu.

Nazif-ef. Karasalihović je na Bolji svijet preselio 1972. godine i ukopan je na mezarju Sotnice.

(Slika nišana)

Neka je Allahov rahmet i magfiret imamu Nazif-ef. Karasalihoviću!

Fojnica, 29. 1. 2026. godine

Prof. Mensur-ef. Pašalić