Hodžina sjećanja (33): Hadži Muharem Bureković (1903-1991) – Uspješni duhovni hećim

Hadži Muharem Bureković je rođen 1. 12. 1903. godine u Turkovićima, općina Fojnica.

Njegovi čestiti roditelji, Nazif i Fata (Bašić), uputili su ga ka din-islamu, islamskom odgoju i obrazovanju pa je Muharem pohađao mekteb, medrese u Fojnici i Sarajevu, a dvije godine je proveo na naukovanju u Turskoj gdje je, pored ostalog, ovladao turskim i perzijskim jezikom.

Piše: prof. Mensur-ef. Pašalić

Povratkom u Bosnu ženi se vrijednom Ćatibom (Habibija) iz Krušćice sa kojom je preko 60 godina proveo u braku, a u kome su dobili sinove: Rasima, Omera, Ibrahima, Ragiba, Hamdu i Šabana te kćeri: Fatimu, Fatušu i Zinetu. Od njih se razgranalo brojno potomstvo među kojima su prepoznatljivi intelektualci, vakifi, biznismeni, privatni poduzetnici i marljivi radnici.

Slika sinova

Za tako brojnu porodicu Muharem Bureković je ponad Ragala, na materinstvu, napravio starobosansku komfornu kuću sa tradicionalna dva ulaza i doksatom te brojnim pomoćnim objektima.

Slika kuće

Dugi niz godina uspješno su se bavili stočarstvom i zemljoradnjom. Imali su nekoliko goveda, konja, oko 300 ovaca i koza koje su ljeti vodili na ispašu na Prokoško jezero gdje su pravili brendirani masni prokoški sir i trotu koje su prodavali sarajevskim, visočkim i drugim zahtjevnim mušterijama. Uz ove poslove neophodne za životnu egzistenciju, Muharem-ef. Bureković je kao teravih-imam i muallim u komunističko doba dao doprinos čuvanju, održavanju i razvoju islama i islamske tradicije na fojničkom kraju. Imamio je teravih-namaze u Varkama, Bašićima, Mahali, Turkovićima, Čemernici i drugim mjestima. Tu je, takođe, bio muallim koji je djecu podučavao Časnom Kur'anu i osnovama mubarek islama.

Inače, posebnu mudrost, hrabrost i dovitljivost Muharem-ef. je pokazao 4. 5. 1945. godine kada su četnici spalili Fojnicu, a njega su, obzirom da je oženjen iz Hercegovine, uzeli za vodiča koji ih je trebao preko Dusine dovesti do Hercegovine. Sumnjajući u njihove namjere, on ih je odveo preko Citonje i tako spasio Dusinu od planirane pljačke i pogroma. Stigavši u Hercegovinu i shvativši da su prevareni, četnici su ga htjeli likvidirati. Tada je Muharem-ef. izvadio iz prsluka sliku kralja Petra govoreći im da je njihov. Ta dosjetljivost mu je spasila život.

Na hadž je otišao davne 1957. godine u grupi od svega 36 jugoslovenskih hadźija. Ikrar-dova mu je proučena u fojničkoj Čaršijskoj džamiji, a iz džamije su ga uz tekbire izveli tadašnji najučevniji Fojničani: hfz. Muhamed-ef. Gačo, hfz. Kjazim-ef. Hadžimejlić i Ibrahim-ef. Selimović. Prisustvo takvih alima je jasno govorilo statusu i rejtingu hadži Muharema u zajednici muslimana i društvu uopće. I danas fascinira fotografija ispraćaja hadži Muharema u čijoj ruci je buket cvijeća koji vizuelno govori o nivou i reprezentativnosti hadžije i njegove ikrar-dove.

Slika ispraćaja

Hadži Muharem-efendije se naročito sjećamo kao uspješnog duhovnog hećima koji je učenjem Kur'ana i „zapisima“ liječio razne bolesti, psihoze, ali i teške psihijatrijske slučajeve. Možemo reći da je njegova prostrana kuća bila preteča privatnih poliklinika jer su mu dovodili bolesnike u lancima koje je on u svojoj kući zadrżavao dvije hefte, učio im dove, radno ih okupirao te ih relaksirao muhabetom, boravkom u prirodi i čistim zrakom.

Bolesnici su se, uz oduševljenje njihovih porodica, vraćali svojim kućama izliječeni. Također, hadži Muharem je na svom Zekanu išao po selima i gradovima na poziv bolesnika. I danas se u Fojnici prepričava slučaj mlade żene nakon Drugog svjetskog rata koja se damlajsala, a ljekar joj dao svega tri dana života zbog njenog teškog stanja. Potom je njen muž pozvao Muharema koji joj je naglas učio Kur'an. I ona je „došla sebi“. Nakon desetak dana ljekar šeta tom mahalom, sreće muža od njegove pacijentkinje i iskazuje mu saučešće.“Zbog čega, upita on. Pa, za tvoju suprugu. Eh, da si ti živ, eno nje na jazu, pere haljinke“.

Hadži Muharem je redovno u svom šarpelju nosio ćitabe koje je dobio od starog hodže Kehića, a iz kojih je pisao zapise-dove potrebnim. Ove ćitabe i šarpelj ljubomorno i s ponosom čuva njegov unuk Ahmed Bureković čijom dobrotom su nam ustupljeni za predstavljanje javnosti.