Hodžina sjećanja (99): Šehid Nijaz Hodžić (1966-1993) – Natporučnik herojske Armije RBiH

Šehidski cvijet rosni

Hodžina sjećanja (99): Šehid Nijaz Hodžić (1966-1993) – Natporučnik herojske Armije RBiH

Šehid Nijaz Hodžić je rođen 9. 5. 1966. godine u Fojnici. Njegovim čestitim roditeljima, Mehi i Hajriji-hanumi (Vrbić), Allah dž.š. je podario još sinove Hilmu i Nihada te kćerku Fatu (Jug).

Babo Meho je penziju stekao radeći u fojničkoj Pilani, a pamtimo ga kao svirača na harmonici, ali i kao vještog majstora koji je uspješno popravljao i reparirao stare harmonike.

Majka Hajrija-hanuma je brinula o domaćinstvu, odrastanju i odgoju svojih voljenih evlada koji su skladno funkcionirali.

Posebno je šehid Nijaz bezbrižne dane djetinjstva i osmogodišnjeg školovanja provodio sa bratom blizancem, rahmetli Nihadom, koji je plijenio ljepotom, kovrdžavom kosom i namazima u Čaršijskoj džamiji koje je obavljao na jednoj nozi zbog amputacije druge noge usljed teške bolesti od koje je i preselio na Ahiret u 21. godini života. Allah mu Džennet podario!

Dakle, šehid Nijaz je završio osnovnu školu u Fojnici, a vojni rok je odslužio u Surdulici. Imao je široku lepezu zanimanja u kojima je pokazivao svoju kreativnost i talentat. Privatno je radio kao uspješan vodoinstalater, varilac i autolimar. Također, bio je puškar koji je umješno otklanjao kvarove na lovačkim puškama i pištoljima, a uoči agresije je pravio funkcionalne puške-jednometke od cijevi za vodu.

Ljubitelji bosanske kahve su ga posebno cijenili jer je ekspeditivno i kvalitetno popravljao stare mlinove za mljevenje kahve koji su bili neizostavni dio kućnih „aparata“.

Naročito su ga voljela djeca koja su mu tužna i bez najave dovozila svoja pokvarena bicikla, a njihov bezgranični osmijeh, nakon popravke željeznih ljubimaca, bio mu je jedina i najveća nagrada.

Slobodno vrijeme je provodio sa prijateljima uz fojničku rijeku gdje je kao vrhunski ribolovac pecao samo do šest riba čuvajući svojom umjerenošću bogatstvo ribljeg fonda.

Brutalna srpsko-crnogorska agresija na našu jedinu Domovinu ga je šokirala pa je sa dvojicom najboljih prijatelja iz Ostružnice, bez čekanja mobilizacije, već u junu 1992. godine otišao na Igman radi pomoći u deblokadi Sarajeva koje će, ispostaviće se, biti pod neprijateljskom opsadom 1425 dana.

Ubrzo potom se šehid Nijaz uključio u specijalni odred za posebne namjene „Zulfikar“ u kome svojom hrabrošću, odgovornošću i sposobnošću postaje komandir voda  4. izviđačko-diverzantskog bataljona 4. korpusa Armije R BiH.

Herojski, odvažno i nepokolebljivo je učestvovao u svim važnim odbrambeno-oslobodilačkim akcijama na području djelovanja 1. i 4. korpusa.

Na Bolji svijet je preselio na Treskavici u srijedu, 5. 5. 1993. godine u borbi protiv srpsko-crnogorskog agresora. Dženaza i ukop šehida Nijaza su obavljeni u mezarju Mrazište na Igmanu.

Posthumno je 12. 1. 1996. godine, Odlukom Predsjednika Alije Izetbegovića, zbog neporecivog doprinosa slobodi Države, proizveden u čin natporučnika.

Iskreno molimo Allaha Milostivog da šehidu Nijazu Hodžiću, natporučniku herojske Armije Republike Bosne i Hercegovine, podari sve ljepote Dženneta!

Fojnica, 2. 11. 2026. godine

Prof. Mensur-ef. Pašalić