Srušena do temelja, zatrpana i zaboravljena: Priča o ljepotici koja se vratila

Tokom 16. stoljeća, dok je Foča vrvila od trgovaca i bila jedno od glavnih sjedišta bosanskog ejaleta, u samom srcu grada izraslo je arhitektonsko čudo. Hasan Nazir je zamislio, a graditelj Ramadan-aga u kamen utkao građevinu koja će zauvijek promijeniti vizuru ovog kraja – Aladžu džamiju.

Zbog nevjerovatnog raskoša, zapanjujućih proporcija i zidova oslikanih ornamentima kakvi dotad nisu viđeni na ovim prostorima, narod joj je ubrzo dao ime koje najbolje opisuje njenu dušu: „Šarena“. Iako su se kroz stoljeća mijenjale vlasti i namjene, njena neprikosnovena ljepota ostala je upisana u historiji kao svjedočanstvo jednog vremena.

Prvi historijski podaci o Aladža džamiji

Foča kao jedan od četiri šehera u Bosni i Hercegovini počeo se razvijati u 16. stoljeću kao i većina drugih bosanskohercegovačkih gradova. Tada je u ovome gradu podignuto više kulturnih spomenika, a kruna im je bila Aladža džamija, koja je zadužbina Hasana Nazira. Prema prvim podacima džamija je sagrađena 1550. godine, i to je bio najuspješniji spomenik arhitekture u Bosni.

S ovom džamijom kao velikim kulturnim spomenikom u tom periodu jedino su se mogli porediti Ali-pašina džamija u Sarajevu i Kuršumlijina džamija u Maglaju.

Džamija Hasana Nazira je u cijelom svijetu poznata kao Aladža džamija. To je krasna džamija. Nema joj ravne u cijelom bosanskom ejaletu. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni majstor mimar Sinana, glavnog neimara sultana Sulejmana… Putovao sam i u mnoge gradove dohodio ali ovakvo mjesto nisam još vidio. – ovim riječima ju je opisao jedan od najpoznatijih putopisaca Evlija Čelebija.

Malo poznata činjenica je da se ova fočanska ljepotica našla i na razglednici Beča – dokaz koliko je njen šareni enterijer i arhitektura ostavljala trag i van granica Bosne.

Umjetnička dimenzija

Aladža džamija u Foči bila je pravi poduhvat osmanske arhitekture – kvadratnog tlocrta, bogato ukrašena geometrijskim i cvjetnim ornamentima, zbog čega je prozvana „Šarena“. Na ulazu stoji hronogram iz 1550. godine, podignut po naredbi Hasana Nazira, dok dvorište krase šadrvan, mezar osnivača, turbe njegovog sina i stara česma. Posebnu virtuoznost pokazivala je vitka, 36 metara visoka munara, ukrašena različitim arapskim motivima na svakom polju. Trijem džamije bio je poput spomen-knjige, ispisan zapisima posjetilaca, među kojima i autogram Evlije Čelebije.

Unutrašnjost je blistala monumentalnim mihrabom, minberom i mahfilom, ukrašenim cvjetnim ornamentima i pastelno oslikanim zidovima. Historijski zapisi bilježe da je Aladža svojim likovnim vrijednostima nadmašivala i Gazi Husrev-begovu džamiju, a Evlija Čelebija njeno slikarstvo izjednačio s djelima perzijskih klasika. Cvjetni motivi ruža, nara i karanfila, stilizirani u arabeskama i kaligrafiji, svjedočili su o vrhunskom spoju istočnjačkih slikarskih i klesarskih vještina, dajući islamskoj umjetnosti u Bosni novu dimenziju.

Devastacija i obnova Aladža džamije

Preko 440 godina Aladža je bila Božiji hram, smjerni dom vjernika, ukras grada i inspiracija zaljubljenicima u ljepotu i lijepo. Divili su joj se i muslimani i nemuslimani, svima je pripadala, prvenstveno Fočacima, ali je agresorima očigledno smetala.

Velikosrpski zločinci su minirali Aladžu 2. augusta 1992. godine i uklonili njene ostatke. To je sramni događaj i datum u kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine. Nakon 440 godina od njene gradnje, minirani ostaci Aladža džamije nađeni su na dvije lokacije.

Jedna je bila 200 metara južno od željeznog mosta preko rijeke Drine. Ostaci su bili prekriveni debelim nanosima zemlje, šuta i otpada i zauzimali su površinu od oko 800 m2. Na tom prostoru, ispod šuta, otpada i ostataka nacionalnog spomenika, nađena su tijela ubijenih Fočaka i profilirani ulomci za koje je utvrđeno da se radi o dijelovima trijema i dijelovima kamenih stubova koji su pripadali sofama Aladža džamije.

Druga lokacija se nalazila 300 metara sjeverno od željeznog mosta preko rijeke Drine, udaljena oko 500 metara od prve lokacije. Nađen je veliki broj fragmenata za koje je utvrđeno da pripadaju munari i mihrabu Aladža džamije.

Aladžu nije srušio bijes pojedinca, nije ju minirala neka neodgovorna grupa ,,pijanih mladića”. Aladža je uništena sistemski, planski, organizirano u sklopu projekta uništenja naseg naroda i njegove kulture na obalama Drine.

Međutim, neprijatelji ipak nisu uspjeli. Aladža je danas obnovljena i sjaji istim sjajem kao i te 1550. godine. Veliki je napor uložen u njemu obnovu, sakupljan je kamen po kamen, ornamenti su pažljivo naslikavani. Ponovno otvorenje ove fočanske ljepotice bilo je 2019. godine