Hodžina sjećanja (83): Šehid Halid-Fićo Mehić (1967-1994) – Šehadet nakon bratovog šehadeta

Šehidski cvijet rosni

Hodžina sjećanja (83): Šehid  Halid-Fićo Mehić (1967-1994) – Šehadet nakon bratovog šehadeta

Šehid Halid Mehić je rođen 12. 5. 1967. godine u Kujušićima, općina Fojnica. Roditelji mu bjehu čestiti hadži Nazif i plemenita hadži Emina-hanuma (Hurem) koji su još imali sina Hamida i kćerku Nevzetu (Hurem).

Sve su ih odgojili u duhu din-islama, poštenja, dobrote i marljivosti. Hadžija Nazif  se intenzivno bavio zemljoradnjom i stočarstvom, a penziju je stekao radeći u fojničkoj Pilani. Hadži Emina-hanuma je bdjela nad svojim voljenim evladima, bila im je oslonac, snaga i zaštita. Uz njihovo vaspitanje, školovanje i zapošljavanje gradili su ljepotu porodičnog života, harmonije, sloge i zajedničke vizije.

U takvom ambijentu šehid Halid  je redovno i uspješno pohađao mekteb u Smajlovićima pred znamenitim hadži Jusuf-ef. Huremom čije su mekteblije postizale najbolje rezultate u učenju Časnog Kur'ana.

Šehid Halid Mehić

Završio je osnovnu i srednju metaluršku školu u Fojnici, u prvoj generaciji „žičara“. Do agresije na našu jedinu Domovinu radio je u fojničkoj Tvornici žice, ali je i predano s bratom i sestrom pomagao roditeljima na održavanju i unapređenju porodičnog imanja. Bio je korpulentan i snažan mladić koji je „pucao od zdravlja“.

Hajrudin Hodžić ga se sjeća kao vrlo talentiranog sportistu koji je u slobodno vrijeme, veoma umješno, igrao fudbal na popularnim malonogometnim turnirima, a imao je u avliji i vreće za boks na kojima je trenirao i razvijao muskulaturu. Posebna strast mu je bila biciklizam, a neobično za to vrijeme je da je imao veoma skup brdski bicikl kojim je vozio predivnim smajlovićkim i drugim bosanskim krajolikom.

Početkom agresije na našu jedinu Domovinu odmah se, sa bratom Hamidom i sestrom Nevzetom, uključio u TO odnosno herojsku Armiju Republike Bosne i Hercegovine. Ratovao je na Kralupima i Igmanu, a nemjerljiv doprinos je dao u julskoj odbrani i očuvanju Fojnice u ustavno-pravnom poretku R BiH. Bio je odgovoran, odmjeren i srčan borac za Državu Bosnu i sve njene vrijednosti.

Početkom 1994. godine je ranjen na Oglavku u borbama protiv separatističkog HVO-a koji je kidisao okupirati Fojnicu i prisajediniti je fantomskoj herceg-bosni. U takvim borbama je na Pločarima, 12. 1. 1994. godine, kao šehid  poginuo njegov brat Hamid (1965-1994), Allah mu Džennet podario!

Nakon sedamnaest dana desio se težak napad HVO-a na obližnju Zavrtaljku. Čuvši pucnjavu i granatiranje, šehid Halid je, iako na bolovanju, dotrčao u kuću po oružje i pancir da hita u ispomoć.

Brižna majka hadži Emina-hanuma, kao i svaka majka,  pokušala ga je zaustaviti obzirom da je na bolovanju, a on je rekao: “Majko, ako ja nisam gore, nećeš ni ti biti ovdje!“ Majka je zašutila, učinila hajr-dovu i tiho je, kao za sebe, kazala:“Eh, neće mi se više vratiti.“

Toga dana, u subotu 29. 1. 1994. godine, u borbama protiv agresora, “nestao” je šehid Halid. Nastupile su godine neizvjesnosti, traganja za njim, tegobe, neopisove tuge i žala zbog šehadeta i nestanka obojice sinova. Sa tom enormnom kušnjom roditelji su se  dostojanstveno nosili iskrenom vjerom u Allahov kader, obavljanjem namaza, stalnim učenjem Kur’ana, pažnjom kćerke, snahe i zeta, osmijehom i ljubavlju unuka Emira, Belmina i Adina te podrškom i poštovanjem rodbine i brojnih prijatelja.

Napokon, dženazu “nestalom” šehidu Halidu, nakon vizuelne identifikacije, klanjali smo 2000. godine i ukopali smo ga u mezarje Smajlovići pored njegovog  brata šehida Hamida.

Veoma brzo, uz našu obaveznu kahvu srijedom u Kiraethani IZ-e, hadžija Nazif mi je rekao:”Efendija, ono nije moj sin Halid!” Šokirao sam se i zabrinuo za Hadžijino mentalno stanje pa sam ga zamolio da mi objasni. A on kaže:”Sanjao sam sina Hamida u Džennetu i džennetskim ljepotama, sve u bijelom, ali mi nigdje nema Halida. To je znak da ga nismo još pronašli!“

Kasnije, u više navrata mi je to govorio te kazivao da svako jutro, nakon sabaha, uči Kur’an i gleda prema Zavrtaljci tražeći svog Halida. Nakon izvjesnog vremena berač gljiva na Zavrtaljci nailazi na skelet oko koga je opasač na kome piše “Fićo” i njegov sahat, priča nam sestra Nevzeta, koji je stao na 12 sati.

Analizom DNK je potvrđeno da je to tijelo šehida Halida Mehića. Subhanallah!

San hadžije Nazifa  nije bio fantazija nego stvarna istina i potpuni keramet. Uz asistenciju nadležnih iz Komisije za nestala lica izvršena je ekshumacija i identifikacija prethodno ukopanog te dženaza i ukop šehida Halida Mehića.

Molimo Allaha Milostivog da šehidu hadži Halidu-Fići Mehiću i njegovom bratu šehidu hadži Hamidu podari sve ljepote Dženneta!

Fojnica, 26. 9. 2026. godine

Prof. Mensur-ef. Pašalić