Vijesti iz Fojnice i okoline
Prije tačno godinu dana, javnost je zasipana pompeznim saopćenjima Naše stranke i ostatka vladajuće Trojke o navodnom prekidu koalicije sa SNSD-om na državnom nivou.
Slušali smo odlučne najave o smjenama državnih ministara Staše Košarca i Srđana Amidžića, dok su se lideri ove koalicije pred kamerama utrkivali ko će zvučati patriotski osvještenije i odlučnije u zaštiti institucija Bosne i Hercegovine.
Građanima je servirana iluzija o crvenim linijama koje se više ne bave kompromisom na štetu države.
Međutim, stvarnost je, po ko zna koji put, brutalno demantovala jeftini populizam.
Jučerašnji skandalozni čin ministra finansija i trezora BiH Srđana Amidžića i zamjenika ministra sigurnosti Ivice Bošnjaka, koji su samoinicijativno i mimo zakonom propisanih državnih procedura otvorili novi granični prijelaz u Gradišci, ogolio je svu nemoć i diletantizam sarajevske “državotvorne” politike.
Postavlja se logično i prilično neprijatno pitanje za Trojku. Ako ste ga smjenjivali prije godinu dana, u kojem svojstvu Amidžić danas krši državne zakone s pozicije državnog ministra?
Slučaj “granični prijelaz” direktna je posljedica kapitulantske politike koju su Denis Bećirović i Trojka sproveli tokom raspodjele vlasti.
Vođeni željom za foteljama, oni su olahko i bez ikakvih pregovaračkih uvjeta prepustili ključne upravljačke strukture SNSD-u i HDZ-u, ostavljajući Bošnjake bez ijedne strateške poluge moći.
Predajom Ministarstva finansija i Uprave za indirektno oporezivanje u ruke SNSD-a, Trojka je Miloradu Dodiku dobrovoljno uručila ključeve državne kase, dok su sigurnosni sektor svjesno obezglavili.
Danas, nakon smjene Nenada Nešića, za kojeg je Elmedin Konaković svojevremeno slavodobitno tvrdio da su ga “provukli kroz iglene uši”, pozicija ministra sigurnosti zjapi upražnjena.
U tom vakuumu, sigurnosnim aparatom faktički upravlja zamjenik ministra iz redova HDZ-a Ivica Bošnjak, dok Graničnom policijom BiH rukovodi kadar iste te stranke.
Kada se sve ove kockice poslože, jučerašnji Amidžićev upad na granični prijelaz postaje savršeno razumljiv. On je jednostavno umarširao u prostor koji mu je Trojka prethodno očistila i prepustila.
Ovakav epilog razotkriva potpuni kadrovski krah i apsolutnu nedoraslost Trojke, a posebno Denisa Bećirovića, ozbiljnoj državnoj politici. Jer Denis Bećirović je onaj “nulti”, kako bi to Dodik rekao, izvođač radova koji je 22. decembra 2022. dao saglasnost da Borjana Krišto bude mandatarka za Vijeće ministara pa samim tim dao je saglasnost i za ovakav sastav državne vlade i njihovu kadrovsku politiku. I to sve, kako rekosmo, bez ikakvih pregovaračkih uvjeta.
U toj trgovačkoj trgovini, Trojka je dala sve, a država Bosna i Hercegovina zauzvrat nije dobila apsolutno ništa.
Umjesto proklamovanih reformi i jačanja institucija, građani su na federalnom nivou dobili političku dinastiju Isak, a na državnom nivou upravo one bagere kojima je Konaković nekada slikovito prijetio u javnosti. Ironično, ti bageri danas ne ruše secesionističke blokade, već bageri SNSD-a ruše državne procedure.
Ključna boljka politike Trojke leži u tome što je dopustila da se u sukobu između Milorada Dodika i države, država ponizi i svede na nivo nijemog posmatrača.
Iz svakog političkog blata koje su sami zamijesili, Dodik redovno izlazi kao pobjednik, demonstrirajući silu na terenu, dok predstavnici Trojke pišu besmislena saopćenja i izražavaju zabrinutost.
Slučaj sa samovoljnim otvaranjem graničnog prijelaza u Gradišci najbolja je i najsurovija ilustracija kraha politike Trojke, slika i prilika politike koja je kapitulaciju proglasila kompromisom, a sopstvenu nemoć pobjedom.
Preuzeto s portala Faktor.ba
