Hodžina sjećanja (41): Šehidi Mirsad i Mirsada Dervišahmetović, šehidski cvjetovi rosni
Piše: prof. Mensur-ef. Pašalić
Svakoga Bajrama, nakon zijareta kabura rahmetli roditelja hadži Salke i hadži Šehzade te dede hadži Rasim-age Čohadžića, posjetim i moje mektebske učenike-šehide, brata i sestru Mirsada i Mirsadu Dervišahmetović kojima selamom i Fatihom zaželim najljepše Džennetske blagodati.

Oni su djeca Huseina i hadži Fehime (Tulumović) Dervišahmetović, a svoje bezbrižno djetinjstvo su proveli u fojničkim Hadrovićima.

Slika Mirsada
Mirsad je rođen 26. 10. 1971. godine u Fojnici gdje je završio osnovnu školu, a Srednju mašinsku je okončao u Sarajevu. Kod mene je pohađao mekteb u Gornjo-mahalskoj džamiji, iako se je tada već „zamomčio“.

Inače, bio je vrlo talentirani i posvećeni košarkaš koji je sa svojih 204 cm visine igrao na poziciji centra u KK „Fojnica“. Tu visinu i dominaciju pod koševima, kazuje Kemal Klisura, imao je još samo rahmetli Zaim Kučuk.
Agresija na našu Državu je prekinula Mirsadove košarkaške snove te je on angažiran u policijske formacije SJB Fojnica. Posljednji put sam ga sreo u Reumalu 10. 10. 1993. godine gdje je Mirsad, sa još stotinjak kadeta iz sarajevskog Okruga, bio na specijalističkoj policijskoj edukaciji. Nakon što je HVO u 10:10h, u saradnji sa artiljerijom VRS, započeo brutalni artiljerijsko-pješadijski napad na Fojnicu, kadeti su postrojeni u holu Recepcije radi ispomoći borcima Armije RBiH u rejonu Pločara. I danas pamtim tu sliku, Mirsad sa zelenom beretkom je najvisočiji, najljepši, nasmijan i kaže nakon selama i rukovanja: “Efendija, ne brinite, biće sve u redu“! Uvečer sam od Komande obaviješten da je u Gornjo-mahalsku gasulhanu dovezen jedan poginuli borac. Otišao sam odmah, podigao čohu i šokirao se. Mirsad, subhanallah! Dženaza šehidu Mirsadu je obavljena sutradan u Srednjem haremu, a babo Husein, iako narušenog zdravlja, dostojanstveno je svoga sina spustio u kabur, poredao naslone, spustio prve lopate zemlje i postavio bašluk.

Slika Mirsade
Mirsada, sestra šehida Mirsada, rođena je 6. 2. 1975. godine. Nakon osnovne škole završila je u Fojnici Srednju frizersku. Također, kod mene je pohađala mekteb u Gornjo-mahalskoj džamiji, a bila je dio Hora sa Murisom, Azrom, Elifom, Emirom i Dženanom koje su divnim izvedbama ilahija razgaljivale duše slušatelja. Posljednji nastup su imale za ranjenike u Reumalu na prvi dan Ramazanskog bajrama 1993. godine.

Slika iz Reumala
Tada je Mirsada nezaboravno izrecitirala sevdalinku „Bajram ide, bajramu se nadam, šta bih dragom bajramluka dala“. Inače, Mirsada je bila veselog duha zadužena za šale u mektebu i djevojačkim druženjima.
Odmah po otvaranju Ratne bolnice „Igman“ na Staroj banji, volonterski se uključila za pomoć bolesnicima i ranjenicima koji su tu operisani i nesebično liječeni. Na putu takve dobrote je i poginula u subotu 3. 2. 1994. godine, a tri dana prije njenog devetnaestog rođendana, Toga dana je njena majka hadži Fehima-hanuma, inače vrsna kuharica, spremila za ljekare Ratne bolnice ručak koji je ponijela kćerka Mirsada. Nakon dva minuta, geler zločinačke granate ispaljene sa položaja HVO-a pogodio je Mirsadu kod Ćajlića mosta, pedesetak metara njene kuće. Dženaza šehidi Mirsadi je obavljena sutradan u Srednjem haremu gdje je ona smiraj našla uz svog brata šehida Mirsada.
I zato, kada prolazimo Hadrovićima, zastanimo ispred nišana šehida Mirsada i Mirsade Dervišahmetović i s draga srca im proučimo Fatihu!
Neka im Allah podari sve Džennetske blagodati!
Fojnica, 22. 3. 2026. godine
Prof. Mensur-ef. Paŝalić
Vijesti iz Fojnice i okoline