Adem Bureković objasnio kako Evropska unija na BiH primjenjuje ugljični porez

Naime, Unija ovim mehanizmom oporezuje neke od proizvoda i poluproizvoda visoko intenzivnog ugljičnog otiska, a koji se uvoze u EU iz država koje nisu njene članice.

Dakle, to su proizvodi u čijoj proizvodnji se emituje ugljendioksid (CO2). Ti proizvodi su od čelika i aluminija te cement, gnojivo i električna energija. CBAM se trenutno ne primjenjuje na gotove potrošačke proizvode, bez obzira od čega su napravljeni.

Uvoznici navedenih proizvoda visoko intenzivnog ugljičnog otiska su ti koji plaćaju CBAM. S obzirom na to da je to za njih dodatni trošak, to za posljedicu može imati da taj trošak prenesu na krajnje potrošače i/ili da od privrednih subjekata u državi iz koje uvoze traže snižavanje cijene uvoznih proizvoda.

EU na ovaj način stimulira svoje privrednike da ne uvoze spomenute proizvode iz zemalja koje nisu njene članice, odnosno podstiče privrednike zemalja koje nisu njene članice da smanjuje emisiju CO2 u proizvodnji proizvoda visoko intenzivnog ugljičnog otiska.

Zapravo, Unija ovim štiti svoju privredu s visokim standardima zaštite okoliša od privrede država gdje ti standardi ne postoje ili su niski. Novac osiguran CBAM-om ne slijeva se u budžete članica EU, već se slijeva u budžet same Unije i koristi se za klimatske i energetske projekte.

Šta CBAM znači za bh. privredu

Diplomirani inženjer mašinstva Adem Bureković je projektni menadžer u Udruženju termoenergetičara Bosne i Hercegovine, jedan je od vodećih predavača o CBAM-u i autor praktičnog vodiča za izvještavanje o CBAM-u.

U razgovoru za Klix.ba izjavio je da je 1. januara počela potpuna primjena CBAM-a, što znači da će firme od naredne godine morati kupovati i prilagati CBAM certifikate za proizvode visoko intenzivnog ugljičnog otiska, a koje su tokom ove godine uvezle iz zemalja koje nisu članice Unije. Izdvojio je neke od trenutnih problema nastalih primjenom CBAM-a.

“Značajan broj pošiljki robe zaustavljen je na carini jer pošiljke nisu praćene potrebnom CBAM dokumentacijom. Iz razgovora s kolegama iz raznih kompanija zaključili smo da su 1. januar nespremno dočekale mnoge kompanije u EU, uvoznice CBAM proizvoda, te da nemaju određene podatke ili znanje neophodno za prijavu robe na carini i ulazak robe u EU”;, ukazao je.

Međutim, očekuje da će se situacija po ovom pitanju poboljšati jer su firme u EU u fazi podnošenja zahtjeva da budu ovlašteni CBAM deklaranti, što je uslov za uvoz CBAM proizvoda.

S druge strane, kako je istakao, također iz razgovora s predstavnicima domaćih kompanija, utisak je da je dobar dio bh. kompanija prilično spremno dočekao punu primjenu CBAM-a te da su svjesne tržišnih rizika usljed implementacije CBAM-a.

Stvarne vrijednosti ili propisane vrijednosti

Bureković je napomenuo da bh. firme imaju nepoznanice oko vrijednosti emisija CBAM proizvoda. Kao najveću nepoznanicu istakao je mogućnost prijave stvarnih emisija CO2, koje se pripisuju proizvodnim procesima i koje su izračunate na osnovu stvarnih podataka o potrošnji energije i tehničkih gasova.

Obrazložio je kada se mogu prijaviti stvarne vrijednosti emisije, a kada vrijednosti koje je propisala Evropska komisija.

“Stvarne vrijednosti emisija moći će se prijaviti samo ako kompanija verificira te emisije. U suprotnom, morat će koristiti vrijednosti emisija koje je propisala Evropska komisija. Propisane vrijednosti su u većini slučajeva značajno veće u odnosu na stvarne vrijednosti, posebno ako je porijeklo repromaterijala iz EU”, objasnio je.

Za ulazne materijale iz EU plaćene su emisije CO2 kroz nabavnu cijenu, dodaje. Ako domaće firme koriste repromaterijal iz EU, za taj repromaterijal u CBAM izvještaju upisuju da u proizvod nisu ugrađene emisije CO2 iz repromaterijala, što znači da za te emisije nema dodatnih troškova pri izvozu gotovih proizvoda u EU. Prethodno navedeno je detaljnije objasnio.

“S obzirom na to da je kod najvećeg broja naših kompanija riječ o završnim obradama proizvoda (zavarivanju, rezanju i sl.) i da emisije usljed potrošnje energije za te procese nisu obuhvaćene CBAM-om, pri priznavanju stvarnih vrijednosti emisija neće biti dodatnih troškova za CBAM proizvode ako su repromaterijali iz EU”, ukazao je Bureković.

Naglasio je da neće biti tzv. duplog plaćanja emisija, odnosno da će se vrijednosti emisija plaćenih u lancu snabdijevanja oduzimati od onih za koje je potrebno dostaviti CBAM certifikate.

Prema njegovim riječima, vidljiv je značaj verifikacije izvještaja za kompanije, koje imaju repromaterijale za koje su plaćene emisije CO2, a kada su to repromaterijali iz EU.

Istakao je da bh. proizvođači čelika i aluminija već osjete pritisak kupaca zbog ugrađenih emisija CO2, koje se u Bosni i Hercegovini još uvijek ne plaćaju, ali moraju biti plaćene pri izvozu CBAM proizvoda u EU.

Zbog toga, država mora, kako je izjavio, pronaći način kako pomoći tim proizvođačima, u smislu smanjenja emisija CO2 i verifikacije tih emisija, ne samo zbog tih kompanija, već i zbog svih njihovih kupaca u Bosni i Hercegovini.

Pitanje ulaganja

Sagovornik Klix.ba je govorio i o tome da li prethodno navedeno znači da domaće kompanije neće sniziti troškove za CBAM certifikate investirajući u energijsku učinkovitost i obnovljive izvore energije (OIE).

“Ulaganjem u energijsku efikasnost i OIE neće se sniziti troškovi za CBAM certifikate ako kompanija prijavi zadane vrijednosti emisija, a koje su propisane na osnovu prosjeka 10 posto kompanija u EU s najvećim emisijama za datu vrstu robe”, naglasio je.

No, dodaje, upitno je do kada će se moći koristiti zadane vrijednosti i kome je u interesu da se koriste, s obzirom na to da je takav način poslovanja direktan udar na konkurentnost bh. kompanija na tržištu EU. Za primarne proizvođače metala imperativ je verifikacija izvještaja o emisijama.

Ipak, smatra da to nije razlog da privredni subjekti odustanu od investicija u energijsku efikasnost i OIE jer će prije ili kasnije, ocijenio je, biti u situaciji da prijave stvarne emisije CO2. Primarni cilj tih mjera je smanjenje troškova za energiju.

Kao dodatni motiv za ove mjere naveo je i povećanje broja upita EU klijenata za utvrđivanje ugljičnog otiska u bh. kompanijama, na osnovu čega kompanije u EU razmatraju svoj lanac snabdijevanja i procjenjuju klimatske politike kompanija u Bosni i Hercegovini.

Očekivani troškovi

Bureković je za očekivani trošak za CBAM certifikate rekao da je to jednačina s više nepoznatih.

“Ključno je da li se prijavljuju stvarne ili zadane emisije CO2. Bitno je i odakle su repromaterijali i da li su za njih plaćene emisije CO2. Za primjer je moguće uzeti proizvođača aluminijskih profila, koji repromaterijale kupuje u EU. Prema stvarnim podacima emisija CO2, ova kompanija ove godine neće imati emisije podložne plaćanju, odnosno uvoznik u EU neće morati kupovati CBAM certifikate. No, ako ova kompanija ne verificira izvještaj i koristi zadane vrijednosti emisije, tada će trošak za CBAM iznositi gotovo pet posto cijene proizvoda, pri čemu će se ovaj postotak s godinama povećavati”, objasnio je.

Kako je naveo, učestvovao je u izradi modela procjene troškova za domaće firme, koje do 2030. nemaju emisije podložne plaćanju. Svi modeli, dodaje, jasno ukazuju da je najveće opterećenje sadržano u emisijama repromaterijala.

Zbog toga je, kako je sugerirao, bitno ulagati u smanjenje emisija CO2 bazne industrije u Bosni i Hercegovini, koja proizvodi repromaterijale (čelik i aluminij) za domaće kompanije, izvoznice u EU. Kada domaće kompanije uvoze repromaterijal iz Unije, u okviru cijene plaćaju i za emisije, zbog čega su ti materijali skoro uvijek skuplji nego kada se kupuju izvan Unije.

Izvoz električne energije

Bureković je podsjetio da je električna energija jedina za koju se od ove godine u punom iznosu plaća za emisije CO2, za razliku od ostalih CBAM proizvoda, za koje se postotak plaćanja godišnje – postepeno povećava do 2034. godine. Od 2034. plaćat će se puni iznos za sve CBAM proizvode. Objasnio je obračun CBAM-a za električnu energiju.

“Za električnu energiju koju izvozimo u EU trenutno moramo koristiti faktor emisije koji je propisala Evropska komisija. Prema tom faktoru, po izvezenom jednom megavat-satu (MWh) pripisujemo emisiju od 1.148 kilograma CO2, bez obzira iz kojeg izvora ta energija dolazi, makar to bio i OIE. Prema trenutnoj cijeni CBAM certifikata, to iznosi 97,58 eura, što je jako mnogo, uporedivo sa cijenom same električne energije”, obrazložio je sagovornik Klix.ba.

Naglasio je da se ovim praktično zaustavlja izvoz električne energije u EU. Nagovijestio je da će Evropska komisija razmotriti primjenu nižeg faktora za Bosnu i Hercegovinu, a koji će biti jednak emisiji “mješavine” električne energije iz termoelektrana i postrojenja OIE.

Ukazao je da bi taj faktor trebao biti niži za gotovo 30 posto, što smatra i dalje nečim što je mnogo. Za njega je to pokazatelj da mjere za izuzeće električne energije iz CBAM-a nemaju alternativu.

Da bi se električna energija izuzela iz CBAM-a, potrebno je uraditi sljedeće:

• Izvršiti potpunu transpoziciju i primjenu pravila EU o tržištu električne energije;
• Tehnički se integrirati s internim tržištem EU kroz tržišno povezivanje (market coupling);
• Usvojiti dugoročne klimatske strategije i zakon o klimi sa ciljem klimatske neutralnosti do 2050. godine;
• Uvođenje sistema trgovine emisijama, sličan Evropskom sistemu trgovine emisijama (EU ETS), sa cijenom emisione dozvole za CO2, usklađenom s EU do 2030.;
• Efektivno sprečavanje prijenosa električne energije iz država koje ne ispunjavaju uslove preko bh. sistema u EU.

Bureković je također napomenuo da je Zakon o regulatoru, prijenosu i tržištu električne energije trenutno u procesu usvajanja, ali da se u političkim krugovima njegovo usvajanje i primjena ne vide na isti način, zbog čega Bosna i Hercegovina nije ispunila nijedan uslov za izuzeće električne energije iz CBAM-a.

Klix.ba