Hodžina sjećanja (23) – Mr. Dervo-ef. Mušić (1957)

Mr. Dervo-ef. Mušić rođen je 20. maja 1957. godine u Zavidovićima. Njegovi čestiti roditelji Emin i Šahzija (rođ. Hajder) imali su, pored njega, još pet kćerki: Zirafetu (Hrkić), Asifu, Nazbu, Remziju (Beganović) i Nizamu. Sve su ih odgojili u vrijednostima dina islama, u međusobnoj ljubavi i poštovanju.

Piše: prof. Mensur-ef. Pašalić

Osnovnu školu završio je u Zavidovićima, Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, a potom i studij historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Magistrirao je na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici.

Sa svojom plemenitom hanumom hajirli je odgojio kćerke Muameru, Eminu i Merimu te sina Tarika. Kao posvećeni imam radio je u džematima Lijevča, Kreševo, Kovači i Vozuća, gdje je plijenio entuzijazmom, prelijepim mekamom i inovativnošću u radu.

Svladao je i borilačke vještine, a već više od 40 godina aktivan je lovac. Prvim demokratskim izborima dao je poseban doprinos u borbi za državu Bosnu i Hercegovinu. Bio je potpredsjednik Skupštine općine Zavidovići, organizator i komandant Patriotske lige te ratni načelnik Općine. Svojim znanjem, patriotizmom, htijenjem i izuzetnom hrabrošću, zajedno s neustrašivim borcima Armije RBiH, sačuvao je svaki pedalj teritorije od agresorskih nasrtaja.

Nedavno mi je, uz Reumalovu bosansku kahvu, ispričao kako je sredinom 1993. godine, Allahovim emrom i telefonskim pozivom svoga ahbaba, Fojničanina Enver-ef. Pašalića koji se tada nalazio u Zagrebu, u posljednji čas spašen ispred streljačkog voda u Splitu.

Danas mr. Dervo-ef. Mušić živi mirnim penzionerskim životom, bavi se stočarstvom i proizvodnjom zdrave hrane za svoju porodicu i prijatelje. Ovaj osebujni Bošnjak i dalje je pun energije i elana u borbi na putu istine, pravde, islama, Bošnjaka i domovine Bosne i Hercegovine.

Posebno ga odlikuje ljubav i pažnja prema svojim sestrama – primjer odnosa kakav bi svaki brat trebao njegovati. Ovih dana u Reumalu boravi upravo sa sestrama Asifom, Nazbom, Remzijom i Nizamom – ne zbog liječenja, nego radi zajedničkog druženja, muhabbeta i evociranja uspomena na roditelje, djetinjstvo, mladost i životne uspone.

Izrazili su veliko zadovoljstvo ljubaznošću uposlenika Reumala, ukusnom hranom, terapijama i općim pozitivnim ambijentom koji ovaj rehabilitacioni centar isijava.

Neka su nam živi i zdravi Dervo-ef., njegove sestre Asifa, Nazba, Remzija i Nizama, kao i njihove brojne porodice, a njihovim šehidima i ostalim merhumima molim Allahov rahmet!

Fojnica, 11. oktobar 2025. godine

Prof. Mensur-ef. Pašalić