Borba “Hadžije” sa Nišića: Prodaje hljeb od heljde kako bi prehranio petočlanu porodicu

Pored puta kojim svakodnevno prolaze hiljade vozača nalazi se mala drvena koliba neobičnog naziva – „Seljačka posla“ Nišići, magistralni put Tuzla – Sarajevo.

U njoj stariji čovjek, bijele kose i brade, poznat među mještanima jednostavno kao Hadžija, već godinama prodaje proizvode koje sam pravi: domaći med, heljdino i pšenično brašno, džemove, propolis, polen, čajeve i mnoge druge plodove prirode.

Na prvi pogled obična priča o vrijednom domaćinu, međutim, iza nje se krije teška životna borba – i nevjerovatna snaga duha piše Crna-Hronika.

„Može li se živjeti? Mora!“

Hadžija ne traži pomoć niti se žali. Sa osmijehom na licu priča da se od posla može živjeti, ali teško: „Da nas pet može samo od ovoga, ne može, ali ne žalimo se. Imam penziju, minimalnu, i nešto dječijeg doplatka. Djeca koliko mogu pomognu.“

Dvojica sinova su u domu u Sarajevu i vikendom dolaze kući, a treći, najmlađi, učenik osnovne škole u Srednjem – već vodi tešku životnu bitku.

Najmlađi sin i teška dijagnoza

„Najmlađi je poslab… Ima karcinom kostiju. Nadamo se najboljem, što god da bude, od Boga je i suđeno je“, kaže Hadžija mirno, stameno, dok nastavlja slagati svoje proizvode.

Kaže da su obišli bolnice u Turskoj i Abu Dhabiju, gdje su im potvrdili da operacija nije moguća. Ljekari preporučuju samo pažljivo praćenje: ukoliko izrasline u pubertetu ne narastu više od dva milimetra, postoji nada da će dječak nastaviti normalan život.

Snaga u vjeri i zahvalnosti

Iako je teret ogroman, Hadžija ne gubi vjeru ni snagu. „Raditi moraš i to je sve. Od Boga je kako god da bude“, govori, dok se priprema za akšamski namaz.

Njegova priča, koju je zabilježio Mirza Kusturica, snažno odjekuje među onima koji su je pročitali – podsjetnik da prava snaga dolazi iz skromnosti, rada i zahvalnosti na onome što se ima.

Poziv na humanost

Hadžija ne moli za pomoć, ali svako ko prođe putem Tuzla – Sarajevo može zastati kod njegove kolibe, kupiti med, brašno ili čaj i bar na trenutak podržati porodicu koja ponosno živi od vlastitog rada.

„Nećete kupovinom riješiti njegove probleme, niti se on tome nada, ali ćete barem na trenutak biti bolji ljudi“, poručuje autor ove priče.