Vijesti iz Fojnice i okoline
Hodžina sjećanja (15) Hadži Sejfo Buharalija (1892-1981): Od Buhare u Uzbekistanu do Fojnice u Bosni
Piše: prof. Mensur-ef. Pašalić
Zvanični dokumenti zbore da je Sejfo Buharalija rođen 1892. godine na Oglavku. Ipak, po njegovim kazivanjima evladima, otac Alija ga je donio iz Buhare – Uzbekistan znatno ranije od upisa u knjige.
Alija je na Oglavak stigao kao muhadžir bez Sejfine majke tako da je njeno ime i porijeklo ostalo nepoznato. Oglavak je bio logičan Alijin izbor jer je i u Buhari bio derviš te je, na osnovu renomea tekije i šejhova na Oglavku, u blizinu iste i došao, a kao posljedica ratova između carske Rusije i Uzbekistanskog Hanata sredinom 19. stoljeća.
O Sejfinim stvarnim godinama (unuk Azmir (1968) je siguran da ih je bilo preko stotinu) svjedočili su i narasli treći zubi koje su njegovi najbliži zamijetili 1979. godine.
Dakle, Sejfo je odrastao na Oglavku da bi poslije Prvog svjetskog rata oženio Šerifu Merušić (1899-1974) iz Ostružnice sa kojom se nastanjuje u fojničkoj Gornjoj Mahali gdje ih je Allah dž.š., u dugovječnom braku, obdario sinovima: Avdom, Zahidom, Safetom i Mustafom te kćerima: Saimom (Vojvodić), Semkom (Beba) i Mulijom (Čohadžić-Polić).
Slike sa djecom
Tokom života Sejfo se bavio sa više zanimanja od kojih je vrijedno istači da je držao mljekaru u čaršiji i da je poslije Drugog svjetskog rata radio u Zadruzi u Fojnici kao trgovac sa Krešimirom Duvnjakom.
Iz tog perioda bilježimo sljedeću zanimljivu anegdotu. U tim teškim vremenima za vjernike i vjerske zajednice i postratne neimaštine kada se tekstil mogao dobiti isključivo na “tačkice”, Sejfo i Krešo su uočili da fojničke hodže i franjevački svećenici hodaju i vjersku službu obavljaju u jako pohabanim džubetima i habitima. Obzirom da nisu planirani da dobiju tačkice za engleski štof crne i smeđe boje koji je bio odgovarajući za izradu novih džubeta i habita, a kojeg je bilo na stanju u Zadruzi, Sejfo i Krešo, kao vjernici, odlučiše da riješe stvar na svoj način i nabave potrebni štof. Ne treba naglašavati koji je to bio rizik i da se u to komunističko vrijeme i za manje stvari išlo na duže robije. Uglavnom, njih dvojica su malo oštetili i uprljali potrebnu količinu crnog i smeđeg engleskog štofa te isti prijavili za rashod nadležnoj komisiji Sreza. Obzirom da su komisiju malo “pripazili”, ona je odorila rashod. Potom je Krešo rekao Sejfi da on smeđi štof nosi u samostan, a da će Krešo crni štof dostaviti u IVZ, „ako ih uhvate da ih manje terete jer nisu nosili svojim”. U znak zahvalnosti, dok je bio živ, Sejfo je svake godine pozivan kao gost Franjevačkog samostana na prigodno druženje sa svećenicima, a Krešimir Duvnjak je bio cijenjen kod fojničke uleme.
Inače, Sejfo Buharalija je bio čestiti musliman u čijoj kući se praktikovali namazi i čuvali islamski običaji. Pamtimo ga kao redovnog džematliju Muharem-efendijine džamije u kojoj je pedesetak godina muezinio. I danas nam nedostaje njegovo muezinjenje teravije u duetu sa hadži Sulejmenom Tutnjevićem koji sa mahfila tri puta uči „Lailahe illallah“, a Sejfo potom „Allahumme salli ala Muhammed“. Tako su zajedno dijelili obavezu, čast i ahiretsku nagradu. Sejfo je kao derviš bio i učesnik halke kod šejh derviš Rizvan-age Bode (1887-1954) koji je u turbulentnim vremenima okupljao fojničke muslimane uz zikr, druženje i islamski muhabet.
Kruna Sejfinog vjerskog postignuća je odlazak na hadž 1976. godine. Ikrar-dova i ispraćaj organizirani su u Čaršijskoj džamiji u prisustvu sinova i kćerki, rodbine, prijatelja i brojnih džematlija.
Slike za ispraćaja
Hadži Sejfino uzbekistansko porijeklo, pored njegovog kazivanja, autentičnog prezimena i neospornih facijalnih crta, potvrdio je i Šehzija Karić (1918-1989) koji je sa svojom Čelebijom-hanumom, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, turistički boravio u Buhari, tadašnji SSSR. Šehzija je u haremu jedne džamije uočio starijeg čovjeka kako naglas uči Kur'an, što je bila rijetkost u doba ondašnjeg SSSR-a. Šehziji se taj čovjek učinio poznato pa mu se na ruskom jeziku obratio, predstavio i rekao da dolazi iz Bosne. Taj čovjek mu je sa iznenađenjem odgovorio da zna da je njegov rođak Alija davno otišao za Bosnu i da se o njemu više ništa nije čulo. Šehzija je rekao da zna o kome se radi i da poznaje njegovog sina Sejfu Buharaliju. Tako se uspostavila komunikacija kojom je Šehzija hadži Sejfi prenio selame od neznane rodbine iz daleke Buhare.
Hadži Sejfo Buharalija je na Bolji svijet preselio 1981. godine nakon jedne nezgode na povratku iz džamije. U fojničkom Domu zdravlja dr. Popović mu je konstatirao teške povrede i nije mogao reći ništa optimistiĉno. A hadži Sejfo je sa osmijehom i smirenošću pravog vjernika rekao: „Doktore, znam ŝta će biti i gdje idem – na Bolji svijet za koji sam se spremao“.
Hadži Sejfo je ukopan u mezarje Pazarnice.
Zanimljivo je da je na njegov tabut postavljena njegova hadžijska čalma koju je s ponosom nosio za svoga života.
Neka je Allahov rahmet duši hadži Sejfe Buharalije!
Fojnica, 8. 6. 2025. godine
Prof. Mensur-ef. Pašalić
