Priča Zikreta Spahića iz Zenice nije nimalo jednostavna. Ovaj čovjek velikog srca, ratni vojni invalid i pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, u ratu je ostao bez noge. Uprkos velikim problemima, nije odustao od dolaska na hadž.
Prvi put sam na hadžu, i mogu vam reći da su emocije nevjerovatne. Moj boravak ovdje uporedio bih s ramazanom. Ovo je prvi saf u svijetu i za mene je ogromno – kazao je Spahić.
Kada gledam na televiziji, sve je nekako drugačije, čovjek i ne vjeruje kako to izgleda dok ne dođe – kaže Zikret.
Zikret je ratni vojni invalid, pripadnik časne Armije Republike Bosne i Hercegovine. U ratu je ostao bez noge, ali dileme o dolasku u Mekku, nije bilo.
Cijeli život sam imao nijjet da dođem ovdje. I dođe dan da dođem… i sad sam tu. Nemam riječi, jednostavno. Moj vodič, Avdo Kozlić, zaista, je tu ne samo za mene nego i za cijelu grupu – kroz suze nam govori Zikret.

Zikret smatra da u Mekku treba doći svaki Bošnjak i misli da nema dilema kada je Sveto mjesto u pitanju. Dotakao se i ovogodišnje organizacije hadža.
Kada vidim druge ljude, iz drugih zemalja kako dolaze, i kako nemaju deset posto ovoga što mi imamo, mogu samo reći da je naša Islamska zajednica, naš Ured za hadž, sigurno broj jedan u svijetu – zaključio je Zikret Spahić iz Zenice.
Njegov ovogodišnji vodič i, kako on voli reći, prijatelj i brat, Avdo-ef. Kozlić, na raspolaganju je svim hadžijama u grupi.

Kada sam saznao da je u mojoj grupi Zikret Spahić i da je amputirac, odmah sam tražio da bude uz mene sve vrijeme. Želim da mu posebno budem na hizmetu – rekao je efendija Kozlić, vodič na ovogodišnjem hadžu.
Nisu došli da se žale. Došli su da zahvale. Jer i kad tijelo kaže “ne mogu”, srce odgovara: “Lebbejke humme lebbejk.” I zato, hadž nije fizičko putovanje. To je put vjere, koji se ne mjeri koracima, već snagom duše.
hayat.ba