Vijesti iz Fojnice i okoline
“Ja kao ministar odbrane, u čijoj je ovo isključivoj nadležnosti, bio sam dužan da izdam zabranu licima za kojima je raspisana centralna potjernica Suda BiH. Očekivao sam upravo ono što se danas desilo”, kazao je Helez, ističući da je načelnik Zajedničkog štaba Oružanih snaga BiH Gojko Knežević bio dužan da ga obavijesti da vod vojne policije na terenu nije mogao spriječiti ulazak.
Prema Helezovim riječima, Ministarstvo odbrane je imalo spreman bataljon vojne policije kao pojačanje, ali su iz Zajedničkog štaba OSBiH poručili da za tim nema potrebe.
“Obmanuli su i mene i javnost. Bataljon vojne policije bio je spreman da odmah reaguje i ode kao pojačanje tamo. Da smo znali da vod ne može zaustaviti ulazak, odmah bismo ih poslali i niko od njih ne bi ušao u kasarnu. Nema te formacije koja im se može suprotstaviti”, poručio je ministar.
Helez podsjeća da institucije BiH moraju poštovati naloge Tužilaštva i Suda BiH, te da je ovo bio pokušaj direktnog ignorisanja državnih organa.
“Nema Dodik svoju vojsku. Ovo je isključivo u nadležnosti Ministarstva odbrane i ja poštujem zakon. Uvijek navodim član zakona po kojem postupam. Oni koji su odgovorni neće se izvući”, naglasio je, dodavši da će biti podnesene krivične prijave protiv odgovornih.
Helez je uporedio situaciju s onom iz ratnih godina, poručivši:
“Ratko Mladić i Radovan Karadžić su mislili da nikad neće odgovarati, pa sad truhnu u zatvorima. Ko se zadnji smije, zna se šta se desi”.
Podsjetimo, na obilježavanje Dana vojske RS-a i Trećeg pješadijskog (RS) puka Oružanih snaga BiH u kasarnu Kozara jutros su stigli Radovan Višković, a potom i Milorad Dodik i Nenad Stevandić – sve trojica bjegunci od bosanskohercegovačkog pravosuđa, koji već skoro dva mjeseca odbijaju da se odazovu pozivu Tužilaštva BiH na saslušanje zbog sumnje u napad na ustavni poredak države.
Uprkos naređenju ministra odbrane da im se zabrani ulazak, niko ih nije zaustavio. Na ulazu u kasarnu dočekali su ih zamjenik ministra Aleksandar Goganović i visoki oficiri. Sva trojica su se pozdravila s oficirima, a u pratnji su imali vojnu policiju i lične pratioce, dok njihovo redovno osiguranje nije ulazilo u vojni krug.
