HODŽINA SJEĆANJA (3) Kazimir Gamulin (1931-2014):“ Kako vaš hor funkcionira, a niko ne dirigira“?

HODŽINA SJEĆANJA (3) Kazimir Gamulin (1931-2014):“Kako vaš hor funkcionira, a niko ne dirigira?”

Biti imam u Fojnici  je ogromna čast, odgovornost, ali i zadovoljstvo.

Piše: prof. Mensur ef. Pašalić

Posebno ako ste socijalizirani i komunikativni, onda vaše polje rada nije samo džemat, nego i brojni gosti koji dolaze na rehabilitaciju u Reumal. Imamova lijepa riječ  postaje mehlem njihovim dušama, ali i iznurenim i bolnim tijelima. Također, tako imam postaje svojevrsni ambasador koji afirmira povijest Fojnice i njen aktuelni trenutak.

Tako sam, igrajući rekreativno stoni tenis u Reumalu, u ljeto 1990. godine upoznao Splićanina g. Kazimira Gamulina koji je sa sinom došao na rehabilitaciju. Dojmio me je gospodstvom, elokvencijom i širokom erudicijom te interesom za islamsko učenje, bošnjačku tradiciju i našu historiju.

Nakon par dana svakodnevnog druženja i sadržajnih razgovora, g. Kazimir je rekao da nikada nije bio u džamiji te me zamolio, ako nije problem, da posjeti džamiju i prisustvuje jednoj molitvi (namazu).  Baš tu večer, u gornjomahalskoj Muharem-efendijinoj džamiji, bio je zakazan kelime-i-tevhid pa sam mu odmah predložio taj termin. On je s radošću prihvatio prijedlog. Pred akšam je stigao u elegantnom bijelom odijelu, uveli smo ga u džamiju i dali mu stolicu u posljednjem safu prepune dżamije. Stolicu je odbio iz poštovanja prema nama i sve vrijeme je skrušeno stajao sa rukama na pojasu. Poslije proučenog ezana, a prije farza, džematlijama sam predstavio  g. Kazimira i upoznao ih sa njegovom željom da prati namaz i prisustvuje derviškom zikru koji se tada obavljao u uređenoj halki uz energičnu predanost Zahida Nišića, dominantni glas mujezina hadžije Dževada Džafića te harmonično učenje prisutnih džematlija.

Nakon namaza i kelime-i-tevhida, pozvao sam g. Kazimira u mihrab da se pozdravi sa džematlijama i da nam kaže svoje impresije.

Pohvalio je smjernost i muzikalnost u molitvi, bespogovorno slijeđenje imama, vojničku poredanost, a impresionirao ga je zajednički derviški zikr. Zatim me je s čuđenjem upitao: „KAKO VAŠ HOR FUNKCIONIRA, A NIKO NE DIRIGIRA?”

Uz osmijeh smo mu dali pojašnjenje naše tesavvufske tradicije i vjerske prakse.

Inače, g. Kazimir me posjetio nakon okončanja agresije na Bosnu i Hercegovinu. I danas se sjećam iznimne zajedničke radosti zbog ponovnog susreta, njegove brižnosti, ali i divnog razgovora o vjeri, globalnim trendovima i političkoj neizvjesnosti!

Neka Milostivi Bog podari rajske vrtove dragom prijatelju, g. Kazimiru Gamulinu!

Fojnica, 1.4.2025. godine

Prof. Mensur-ef. Paŝalić