U Gornjoj Lukavici kod Živinica smještena je porodica Bečirović koja jedva sastavlja kraj s krajem. Nakon deset godina braka i smrti supruga, Irnesa je stavljena na težak životni ispit.

– Teško je s troje djece ostati sam, potresena sam svime bila. Fali mi suprug, fali djeci, fali meni. Ali kad nema muške glave u kući moraš biti jak, sve je to Božija volja. Sjetim se supruga. Ne mogu mu otići još na mezar. Djeca mu odu, meni bude teško, ja mu iz kuće proučim Fatihu, teško mi je sve. Ali insan se svega prisjeti, plašim se toga i usnijem ga i ono dođe ti na san i sjetiš se jer troje djece imam s njim, teško je ovo sve – između ostalog kaže Irnesa.

Irnesa je rodom iz Kladnja. Ni kao djevojčicu je život nije mazio. Danas, odgaja tri sina, od osam, deset i trinaest godina. Oni žive bez primanja u nadi da će jednog dana biti bolje.

– Moja djeca traže štošta nešto, ali znaju da ja nemam tih uslova pa onda ne zahtijevaju. Pitaju za oca, posebno zadnji sin. Želja mi je da samo moja djeca budu zdrava da ih bolest ne zadesi, a ostalo će sve nadoći – stidljivo nam priča Irnesa.

Irnesa nema osnovnih uvjeta za život. Kako nam je rekla, zahvaljujući dobrim i humanim ljudima Irnesa nekako uspije sastaviti kraj s krajem.

(T.Z.)