Kviz ‘Zabavno je znati’ osim edukacije i zabave, katkad otvori potpuno nove spoznaje. Priča bračnog para Merdžanić iz Ključa i ovosedmičnih učesnika zaista primora čovjeka da prigrli život.

Almiru je dijagnostikovana cerebralna paraliza, a njegova supruga Sandra slijepa je od rođenja. No, nikada na to nisu gledali kao na nedostatak. Naprotiv.

”Svaki problem ima rješenje, samo ga treba naći”, ovim riječima Almir Merdžanić počinje priču o životnim iskušenjima koja su ga oblikovala u osobu kakva je danas.

Iako je za njega to nekada bilo nedostižno, Almir danas može da se kreće i vozi automobil.

”Bio sam nepokretan šest mjeseci. Završio sam u kolicima zbog teškog fizičkog rada koji nisam sebi smio dozvoliti s ovom dijagnozom. Majka i ja smo živjeli sami i bez ikakvih primanja. Uspio sam se izboriti i nisam pao psihički. Nakon više od 30 odlazaka u lječilište uspio sam da prohodam krajem 2009.godine. Kada tada nisam odustao, zašto bih sad? ”, ističe Almir.

Trenutno je zaposlen kao referent i vozač u Udruženju građana oštećenog sluha i govora u Ključu što mu, kako kaže, pomaže da se što prije uključi u lokalnu zajednicu u kojoj trenutno živi.

Nema odustajanja

Kroz cijeli razgovor, Almir je u prvi plan isticao suprugu Sandru glasom punim ponosa. Iako je slijepa od rođenja, to je nije sputalo da postane učenik i student generacije, a potom i magistar prava i dobitnica zlatne značke.

Sandra je nakon 10 godina borbe i 20 konkursa dobila posao u Općini Ključ kao viši saradnik za pravne poslove.

”Zna svoj posao i ima pravo u malom prstu. Ona je jedan svijetao primjer u osobe koja se izborila za radno mjesto. Imala je osam protukandidatkinja”, dodaje Almir.

Sandra kaže da u svaki dan kreće s optimizmom tako što razradi ciljeve za taj dan.

”Razdvajam bitne stvari od nebitnih i ono na šta ću trošiti svoju energiju. Svakodnevne situacije nastojim pretvoriti u šalu, ali nekada me rastuže ljudske izjave”, govori.

Glavna motivacija joj je, kako kaže, zahvalnost prema Bogu zbog svih blagodati koje su joj date.

”Želim biti bolja od same sebe”, dodaje Sandra kojoj posao umnogome olakšava skener za čitanje dokumenata i obradu podataka.

U njihovoj općini postoje određeni nedostaci i uslovi koji nisu prilagođeni osobama s invaliditetom. No, odustajanje nikada nije bila opcija.

”Ako Sandra i ja nismo odustali, zašto bi neko ako mu malo fali? Nemojte gledati sitnice, idite naprijed i gledajte vedro u novi dan. Svaki problem ima rješenje, samo ga treba naći. To je moja životna vizija. Moramo se poštovati i gledati bez diskriminacije”, rekao je.

Sudbinski susret

A, sudbina se zaista pogirala s njima i spojila ih na sasvim neočekivan način kako bi jedno drugo upotpunjavali.

”Upoznali smo se slučajno. Jednog jutra 2014. sam prebacio na Federalni radio i slušao sam emisiju za osobe s invalditetom. Odmah sam pomislio kako je pametna djevojka i posao sam joj zahtjev za prijateljstvo na Facebooku. Kada me prihvatila, dopisivali smo se, a nakon toga sam otišao u Bihać da se upoznamo. Zabavljali smo se 6-7 mjeseci. Ujutro sam odlazio busem u Bihać, bili smo zajedno do navečer pa sam se vraćao busem”, ispričao nam je.

Kruna njihove ljubavi je šestogodišnja djevojčica Merjem.

”Odgajamo je da što manje ima predrasuda i da ljude prihvata onakve kakvi jesu. Puno ulažemo u njeno znanje i nastojimo je motivirati da bude radoznala”, kaže Sandra