Bošnjakinja Hanumica Osmanbegović i Bijeljinski Bošnjaci: Časni graditelji Crkve Svetog Georgija prije 157 godina
Historijska povezanost između zajednica pravoslavnih i muslimanskih stanovnika Bijeljine najbolje se ogleda u primjeru iz 1867. godine, kada je Bošnjakinja Hanumica Osmanbegović, s velikodušnošću i osjećajem zajedništva, donirala plac i novčana sredstva za izgradnju pravoslavne crkve Svetog Georgija. Ovaj svijetli trenutak međureligijske solidarnosti ostavio je neizbrisiv trag na historiju grada i pružio primjer koji nadilazi granice i vrijeme.
Herojski čin Hanumice Osmanbegović
Prije 157 godina, Hanumica Osmanbegović, pripadnica ugledne bošnjačke porodice, odlučila je da učini plemenito djelo koje će zbližiti dvije zajednice. Donirala je plac u centru Bijeljine na kojem će se kasnije uzdizati Crkva Svetog Georgija. Ne samo da je dala zemljište “s halalom”, već je i lično finansirala početak izgradnje ovog monumentalnog zdanja.
Bošnjaci kao ključni finansijeri crkve
Pored nje, i drugi muslimanski mještani Bijeljine su dali svoj doprinos. Tokom cijelog procesa gradnje, Bošnjaci su aktivno učestvovali ne samo kroz donacije, već i kroz pružanje podrške svojim pravoslavnim komšijama. Ovaj čin jedinstva pokazao je da su zajednički ciljevi i međusobno poštovanje bili temelj društvenih odnosa u tadašnjoj Bijeljini.
Srpska pravoslavna crkva Svetog Georgija, koja se i danas uzdiže kao simbol duhovnosti i tradicije, ne bi bila podignuta bez ovog izuzetnog doprinosa Bošnjaka. Hanumica Osmanbegović je postala simbol zajedništva, a njeno ime ostaje zapisano u historiji Bijeljine kao primjer kako su se u prošlosti gradili mostovi među ljudima različitih vjera i nacija.
Poruka iz prošlosti za sadašnjost
Iako su Bošnjaci Bijeljine tokom posljednjeg rata po ko zna koji put doživjeli genocid, čin Hanumice Osmanbegović ostaje svjetionik bošnjačke širine i međureligijskog sklada. Uprkos stradanjima i nepravdi, Bošnjaci mogu i trebaju forsirati ovakve primjere jer oni svjedoče o univerzalnim vrijednostima ljudskosti i tolerancije. Ovo je dokaz da potenciranjem ovakvih činova možemo suzbiti brzopoteznu mržnju i šovinizam koji se često plasiraju prema Bošnjacima.
Promocijom ovakvih historijskih priča ne samo da čuvamo prošlost od zaborava, već i širimo ideju međureligijskog sklada, koji je, kad-tad, predodređen da pobijedi nad bezumljem podjela i mržnje. Hanumicin čin pokazuje da je moguće graditi društvo u kojem se razlike ne samo uvažavaju već i postaju temelj zajedničkog uspjeha.
Crkva Svetog Georgija, završena 1867. godine, danas stoji kao simbol ne samo pravoslavne vjere nego i međuljudske solidarnosti. Ona je podsjetnik da su različitosti bogatstvo, a zajednički napori donose trajne plodove.
Pouka za nove generacije
Ova priča iz prošlosti poziva nas da se ugledamo na naše pretke, koji su pokazali da su međureligijsko poštovanje i saradnja ključ za razvoj društva. U vremenu kada su podjele i nesporazumi česti, ovakvi primjeri trebaju služiti kao trajni uzor.
Zahvaljujući velikodušnosti Bošnjakinje Hanumice Osmanbegović i zajedničkom radu muslimana i pravoslavaca Bijeljine, Crkva Svetog Georgija nije samo vjerski objekat, već svjetionik mira i zajedništva u regiji.
Izvor Esad Rahić
(Sandžak Danas/MiruhBosne)