Vijesti iz Fojnice i okoline
Znameniti Fojničani
Behaudin-ef. Sikirić (1860-1934), – kaligraf, paleograf, šejh i vakif čiji vakuf i danas živi
Piše: prof. Mensur ef. Pašalić
Behaudin Sikirić je rođen 1860. godine na Oglavku kod Fojnice. Roditelji su mu Abdulatif, sin šejha Abdurahman-ef.Sirrije, i Latifa, kćerka šejha Alija iz Prijepolja.
Porodično stablo Sikirića-slika, arhiv Kenan-ef. Sikirića
Nakon početnog obrazovanja u Fojnici, u Sarajevu uspješno završava Merhemića medresu, a stremeći odgojno-obrazovnom radu sa mladima, uporedo okončava i Darul-muallimin-učiteljsku školu.
Stručni ispit, u sistemu novog obrazovnog programa Austro-ugarske, polaže 1889. godine.
Potom, kvalitetno stečeno znanje obogaćuje studijskim putovanjima i boravcima u Istanbulu gdje usavršava turski jezik i kaligrafiju.
Tokom radne karijere predavao je u sarajevskom Mektebu, vojnom penzionatu, Okružnoj medresi, Ruždiji i Šerijatsko-sudačkoj školi.
Predavao je islamsku vjeronauku, kaligrafiju i orijentalne predmete.
Iznimno znanje i radnu energiju iskazivao je i kao tumač (službeni prevodilac) pri Okružnom i Kotarskom sudu te kod Zemaljske vlade.
Slijedeći „oglavačku školu kaligrafije“ (šejh Sirri i šejh Šakir) ovu islamsku umjetnost, u slobodno vrijeme, uči pred hafizom Husein Rakimom Islamovićem, a 1911. godine polaže ispit iz kaligrafije u Istanbulu.
Do sada su istražene i obrađene: njegova idžazetnama, autorsko djelo El-akadidu el-islamijje, prijepis Delailul-hajrata (obaveznog štiva među dervišima Fojnice i šire), četiri idžaze i nekoliko medžmua.
Smatra se da je Behaudin-efendija uradio ispis Fatihe koja se u osam levhi nalazi u unutrašnjosti kubbeta tekije Husejn-babe Zukića u Vukeljićima.
Behaudin-efendija se potpisivao sa Muhamed šejh Behaudin Nuri Nakšibendi , šejh-zade Šehović i Muhamed Behaudin Izzi.
Behaudin-ef. Sikirić je bio izuzetan paleograf koji je čitao, dešifrirao i prevodio staroosmanska turska dokumenta na Bosanski jezik.
Istražujući njegov opus, sa oduševljenjem javnosti prezentiramo krucijalnu ulogu Behaudin-ef, Sikirića u nastanku Fojničke regeste koja je štampana 1930. godine u Beogradu.
Slika knjige
U njoj je dr. Josip Matasović priredio i objavio oko 3000 dokumenata (turski, bosanski, latinski jezik) iz perioda od1463. do 1878. godine, a koji se nalaze u Biblioteci Franjevačkog samostana u Fojnici. Obzirom da dr. Matasović nije poznavao turski jezik, realizacija ovog projekta bi bila nemoguća bez ekspertskog prevoditeljskog angažmana Behaudin-ef. Sikirića.
Zato dr. Matasović, u uvodu Regeste, izjavljuje: „Konačno je za moju redakciju ovog regestara zadužio gdjekojim novim prevodima i revizijom nekojih starijih akata g. Behaudin ef. Šehović Sikirić, bivši translator Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu i veoma vješt paleograf u oblasti orijentalistike“.
Slika Regeste
Behaudin-ef. je bio i šejh nakšibendijskog tarikata. Tesavvuf je izučavao pred babom šejh Abdulatif-ef. i najstarijim bratom Halim-ef.
U duhu porodične tesavvufske tradicije i svoga obrazovanja, šejh Behaudin-ef. je 1912. godine osnovao tekiju Nadmlini koja je funkcionirala u objektu bivšeg ženskog mekteba, u krugu Kučuk Katibove džamije. Bio je njen tek četvrti šejh što govori o njegovoj skromnosti i davanju prednosti istinskom nijetu, a ne osobnoj promociji. U ovoj tekiji zikr je tradicionalno obavljao uoči petka i ponedjeljka, a utorkom je držao predavanja o tarikatu i tarikatskom usulu za odabraniji dio derviša.
U ovoj tekiji predavanja je držao i doajen sufizma na našim prostorima i prvi šejh-ul-mašaih Fejzullah-ef. Hadžibajrić (1913.-1990.).
Šejh Behaudin-ef. je iskrenom vjerom u Allaha, slijedeći Poslanika i vjerujući u ahiretsku nagradu, učinio i trajno dobro uvakufljavanjem osamdeset dunuma zemlje na području općina Fojnica i Kiseljak.
Spisak vakufa, Arhiv Medžlisa IZ Fojnica
U svom vasijjetu je odredio da se prihodi od izdavanja ove zemlje u zakup utroše na sljedeći način:
„Dvije hatme 15%, stotinu hiljada salavata 15%, jetmiš-bin tevhid 15%, IZ Fojnica 10%, mutevelija vakufa 10%, tekijska voda 10%, održavanje turbeta 10%, hardži-muhaseba 5 % i Revza-mutahera (Poslanikova džamija) 5%“. (Arhiv Mensur ef. Pašalića)
Ovakvom oporukom vakif , s pravom, želi priskribiti sebi ahiretske blagodati, obezbijediti ozbiljan pristup održavanju vakufa te iskazati ljubav spram poslanika Muhammeda a.s..
Ovaj vakuf i danas egzistira, a o njemu, njegovom održavanju, unapređenju i realizaciji vakufname, posvećeno se brine hadži Abdulah Sikirić (1952.), mutevelija ovoga Vakufa.
Šejh Behaudin-ef. je na Bolji svijet preselio 20. septembra 1934. godine, a ukopan je na Ravnim Bakijama u Sarajevu.
Neka je Allahov rahmet i magfiret duši učenog i plemenitog šejha Behaudin-ef. Sikirića!
Fojnica, 8. 11. 2024. g.
Prof. Mensur-ef. Pašalić
